Republikanci su osvojiili Bijelu kuću, i većinu u Senatu i Predstavničkom domu Kongresa, ostvarivši tzv.trifect i punu kontrolu političke scene SAD, što se desilo u samo 10 od proteklih 44 godine, a hoće li jeuspjeti zadržati tokom cijelog Trampovog mandata, zavisiće najviše od toga kako budu radili u narednedvije godine. Posljednji američki predsjednik, čija je stranka kontrolisala Kongres cijelog mandata, bio je Džimi Karter 1977-1981. godine.
Napomena: Na izborima u SAD 2024. godine, od preko 245 miliona Amerikanaca sa pravom glasa naizbore je izašlo 63,30 odsto, što je bila najveća izlaznost u posljednjih 60 godina. Republikanskikandidat Donald Tramp je postao novi predsjednik SAD osvojivši 312 elektorskih glasova, dok je kandidat demokrata Kamala Haris osvojila 226 (za pobjedu je potrebno 270).
U novom sazivu Senata, od 100 senatorskih mjesta – republikanci sada imaju 53, demokrate 45 dok su 2 senatora nezavisna (za većinu je potrebno 51).
U novom sazivu Predstavničkog doma od 435 kongresmenskih mjesta – republikanci sada imaju 219, a demokrate 213 (za većinu je potrebno 218).
Konstituisanje 119. Kongresa SAD je predviđeno za početak januara, a inauguracija novogpredsjednika SAD za 20 januar 2025. godine.
Mada prelazni period između dva mandata nakon izbora u većini demokratskih država po pravilu ne traje dugo, npr. u Ujedinjenom kraljevstvu novi premijer preuzima dužnost jutro nakon izbora, u SAD ovaj interegnum traje 10 sedmica.
U diplomatskim krugovima, u pošalici kažu da je ovaj period suviše dug da bi bio umirujući, prekratakda bi bio temeljit, ali taman koliko treba da izazove probleme.
Ova pošalica ima i ozbiljniji prizvuk znajući da odlaskom američkog predsjednika odlazi, ne samoosoblje Bijele kuće, već i sekretari kabineta, zamjenici sekretara, podsekretari i pomoćnici sekretara,i puno politički imenovanih osoba, i da će imenovanja oko 1.300 vladinih i 2.000 političkih pozicijačekati potvrdu novog Senata.
Analitičari cijene da se u suštini američke krize nalazi politički sistem koji ne predstavlja intereseprosječnog američkog birača.
Otkako je prije nekoliko decenija Vrhovni sud dozvolio upliv neograničenih donacija novca u izbornu kampanju, američka politička scena je postala igračka superbogatih donatora i usko interesnih lobističkih grupa, koji finansiranjem predizborne kampanje favorizuju svoje interese, a ne interese prosječnog Amerikanca.
Američki građani, ali i cijeli svijet očekuju odgovore nakon izbora. Hoće li Tramp i republikanci popraviti ono što zaista muči Ameriku, hoće li Amerika biti na prvom mjestu kako je obećao radnicima koji su mahom glasali za njega nadajući se pristojnijem životnom standardu za sve, kako misli smanjiti poreze bogatima, pokriti ogroman budžetski deficit, ojačati vojno-industrijski kompleks, zaustaviti ratove u Ukrajini i na Bliskom istoku, kakav će odnos imati prema UN i ostalim multilateralnim organizacijama,kakav odnos prema Evropi, i na koji način se misli suprotstaviti Kini?
Analitičari cijene da će se Tramp svjetskom političkom scenom kretati s većim samopouzdanjem nego uprošlom mandatu, ali i da su njegovi politički stavovi sada prilično predvidljiviji.
Očekuje se da Tramp neće puno cijeniti savezništva i da će sklapati dogovore bez njihove saglasnosti, da će nova administracija izbjegavati multilateralne trgovinske sporazume i sklapati prije svega bilateralne, sfokusom na ograničavanja pristupa američkom tržištu i poravnanju trgovinske ravnoteže, što znači da u doglednoj budućnosti slobodne trgovine neće biti.
Američku spoljnu politiku u naredne četiri godine će definisati Trampov pokret MAGA – učinimo Ameriku ponovo velikom, i znatno homogeniji tim za nacionalnu bezbjednost. Tramp je naučio lekciju u prošlom mandatu da je kadrovska politika bit politike i neće ponoviti iste greške, što potvrđuje i najava novih imenovanja, kojim prije svega želi uspostaviti lojalniju američku bezbjednosnu zajednicu.
Senator sa Floride, Mark Rubio, biće imenovan za novog državnog sekretara, kongresmen sa FlorideMajk Volc, nekadašnji pripadnik zelenih beretki, za novog savjetnika za nacionalnu bezbjednost, a Džon Retklif, nekadašnji direktor Nacionalne obavještajne službe, za novog direktora CIA.
Zaustavljajnje rata na Bliskom istoku je jedan od prioriteta Trampove spoljne politike, a posebni izaslanik za ovaj region biće Stiven Vitkof, jedan od vodećih Trampovih donatora. Vitkof nema diplomatskog iskustva, ali je biznisom veoma prisutan na Bliskom istoku i prijatelj s izraelskim premijerom Benjaminom Natanjahuom.
Američki izvještaj o procjeni prijetnji potvrđuju da Rusija ne želi da trenutni sukob u Ukrajini eskalira udirektan vojni sukob sa SAD i NATO. Imajući u vidu činjenicu da je ukupna vojna pomoć Ukrajini, od Njemačke, Francuske i Ujedinjenog kraljevstva manja od polovine onoga što su joj isporučile SAD, Trampu neće biti teško brzo zaustavi rat u Ukrajini kao što je i najavio.
Jedna od najgorih spoljno-političkih katastrofa SAD jeste približavanje Rusije i Kine kao nusprodukt Bajdenove administracije, rekao je Dž. Meršeimer, profesor međunarodnih odnosa na univerzitetu u Čikagu.
Sličnog mišljenja je bio i Tramp rekavši – da jedina stvar koju nikada ne želite da se dogodi jeste da nikada ne želite da se Rusija i Kina ujedine, da će morati da ih razjedini i da misli da to može da uradi.
Rat u Ukrajini, po mišljenju analitičara, koristi Kinezima za sticanje operativnih i tehnoloških uvida američkog oružja na bojnom polju i odvraća pažnju Amerikanaca od Indopacifika, i što bude duže trajao Kinu će biti teže zaustaviti.
Imenovanje penzionisanog generala Kita Keloga za specijalnog izaslanik za Ukrajinu i Rusiju zaduženogna brzo zaustavljanje rata u Ukrajini znači prihvatanje njegovog plana za rješavanja sukoba, koji pored ostalog predviđa zaustavljanje na trenutnim linijama fronta, koje bi postale nove granice između dvije države.
Nije tajna da američko nezadovoljstvo transatlantskim odnosima tinja još od kraja Hladnog rada i da Evropa Amerikancima jednostavno više nije tako važna kao što je nekada bila. Čak je i Barak Obama govorio da Vašington treba smanjiti svoje prisustvo u Evropi i na Bliskom istoku kako bi se fokusira naIndopacifik.
Malo je vjerovatno da će SAD tokom Trampovog drugog mandata potpuno istupiti iz NATO, ali je izvjesno da će od saveznika tražiti povećanje izdataka za odbranu sa 2 na 4 odsto godišnjeg GDP i daće promjena unutar Alijanse sigurno biti.
Neke od mogućih promjena, objavljene u Trampovom centru za obnovu Amerike početkom prošle godine, predviđaju da bi SAD zadržale nuklearni kišobran nad Evropom, vazdušne i pomorske snage u bazama u Njemačkoj, Engleskoj, Turskoj, dok bi najveći dio pješadije, oklopnih snaga, artiljerije i logistike prešao u ruke Evropljana.
Tokom izborne kampanje je poručeno – da SAD žele da NATO bude aktivan, ali sa Evropljanima na čelu,kako je prvobitno i bila ideja Dvajta Ajzenhauera.
Cijeni se da će nova administracija imati uzdržaniji odnos prema UN i da će odbiti finansiranje Agencijeza pomoć i rad za Palestinu, da će se povući iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, iz UNESCO i Vijeća za ljudska prava, te da će uvesti sankcije Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu.
Globalna pravila igre su promijenjena, a druge velike sile su postale aktivnije u stvaranju i jačanju vlastitih struktura nezavisnih od SAD, počev od Šangajske organizacije za saradnju, preko OPEC+ do BRICS+, koje neformalno nazivaju – koalicija sankcionisanih.
Mada se u izbornoj kampanji malo govorilo o odnosima SAD i Kine, ovo pitanje će zauzeti glavno mjesto u Trampovoj agendi jer SAD, kao hegemon Zapada, neće tako mirno gledati stvaranje hegemona Azije i Istoka.
Nova administracija je već najavila enormno povećanje taksi i carina na proizvode iz Kine na šta će Kina sigurno odgovoriti, a svijet ući u trgovinski rat sa upitnim posledicama na ekonomiju i standard življenja običnog čovjeka.
Američka spoljna politika prema Zapadnom Balkanu biće okrenuta prije svega na unapređenje ekonomskih prilika, na podršci intenzivnijoj borbi protiv korupcije i integracijama regiona u Evropsku uniju, a najavljeno je i da će preduzeti aktivnije korake u sprečavanju stranih uticaja, koji destabilizuju region Balkana.
Godina prošla je ponijela epitet godine izbora, zbog izbora održanih u više od 30 država širom planete, a godina ispred nas bi mogla biti godina odluke kojim putem dalje.
Nadati se da će razum plevladati interese.
(MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu