reload

Kolumne

Deponija u vazduhu

Vazduh u Banjaluci, Doboju i Prijedoru posljednjih dana je toliko lošeg kvaliteta da se ljudima savjetuje da ne borave dugo na polju.

Deponija u vazduhu
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Količina čađi i prašine koja lebdi oko Banjalučana čak je duplo veća od dozvoljenog prekoračenja. Sve te sitne čestice koje ljudi udišu, prodiru skroz do naših pluća, zbog čega u gradskim sredinama imamo sve više oboljelih od bronhitisa i astme.

I to najmlađih, jer zagađenja iz vazduha najviše pogađaju djecu. Nemojte se zato čuditi kada čujete od rodbine i komšija da im dijete prima inhalaciju. Ta pojava je toliko učestala, da ljudi već i sami kupuju inhalatore kako ni bi morali svako malo ići kod doktora.

Da je kvalitet vazduha sve gori, upozoravaju i domaći stručnjaci i aktivisti, a ako vašeg grada nema na spisku najgorih, ne mora nužno značiti da ste pošteđeni zagađenja. Prije će biti da se u vašem mjestu uopšte ne vrše zvanična merenja, jer tu „privilegiju“ trenutno ima samo sedam opština u Srpskoj.

Ono što Sarajlije proživljavaju godinama u zimskom periodu, stiglo je vremenom i nas ostale. Razlog – ložimo, brate, sve i svašta. Razlog – siromaštvo.

Drva su toliko poskupjela, da je pravi luksuz postao kupiti nekoliko metara ogreva. Ljudi su prinuđeni da se snalaze, zato u pećima završava sve ono što bi inače trebalo biti u kanti za smeće, pa nam je i vazduh postao deponija. 

Pročitajte još

Svoj doprinos nesebično su dale i saobraćajne gužve. Uzalud apeli da se smanji broj automobila na ulicama, kada nam je javni prevoz katastrofalan, skup i neuvezan. Ko god ne mora, vožnju autobusom izbegava i nema naznaka da će se to u skorijem periodu promijeniti.

Na sve ovo, vazduh u gradu nema gdje da cirkuliše jer su naselja prenatrpana zgradama, pa životarimo okruženi smogom.

Apeli da pratimo mjerenja i izbjegavamo izlazak vani tokom zagađenja, samo su privremeno rješenje. Problem neće nestati, ako na njega zažmirimo.