Ipak, njegov vlasnik, Slobodan Galić (75), penzioner iz sela Maleševci kod Bosanskog Grahova, tvrdi da je njegov „ćuko“ dobar prema dobrim ljudima, koji imaju čestite namjere. Prema lopovima je, veli, nemilosrdan.
– Ne bojte se. On samo čuva i brani svoje – veli Slobodan.
Ekipa Srpskainfo je sa Slobodanom ipak razgovarala sa bezbjedne udaljenosti. Vrag će ga znati, kako nas je Atas „procijenio“! Oprez je majka mudrosti.
A i od komšija smo usput saznali da „Slobo uvijek ima najopasnije pse“. Poznat je, kažu, po tome nadaleko.
Na pitanje da li je Atas najveći pas u Grahovu i okolini, gazda Slobodan ponosito odgovoara: Šta u Grahovu!
– On je najveći i najjači pas u pet opština uokolo, u cijeloj zapadnoj Krajini – veli Slobodan.
Nije ga, kaže, vagao, ali garant ima više od sto kila! Ali, nije ga teško nahraniti. Atas, kao i njegov gazda, jede ono što se u kući nađe. Skroman je. Nije neka izjelica, a pošteno zaradi svoj hljeb.
– Čuva ovo moje stado ovaca, čuva i mene i kuću i kućište. Ne bih bio bolje čuvan, ni da imam najsavremeniji alarm i četu tjelohranitelja – veli Sobodan.
Nije Atas samo samo pas ovčar, bodigard i čuvarkuća, nego i Slobodanov najbolji prijatelj.
– Nas dvojica živimo sami u ovoj pustopoljini. Kad mu nešto pričam, pažljivo me sluša, svaku riječ razumije – kaže Slobodan.
Pod stare dane je, veli, postao čobanin. Mora se! Penzioner je, ali od penzije se (pre)živjeti ne može.
– Radio sam 40 godina, kao vozač u Grahovu, i zaradio 400 KM penzije. A šta je to na današnju skupoću! Taman da platim struju, nabavim drva, kupim zejtina i brašna. Zato čuvam ovce, prodam po neko jagnje, pa se tako ispomognem – objašnjava Slobodan.
U tom poslu Atas mu je desna ruka. Hvali ga gazda, ali se i čudi, što nas je priča o njegovom psu „toliko zadeverala“.
– Šta ima tu da se priča. Ćuko ko ćuko, samo što je ovaj moj baš narastao. I malo je prijeke naravi, ali to u Krajini nije rijetkost. Ni kod ljudi, ni kod pasa – veli Slobodan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu