Pošto nisam političar i neću nikad učestvovati ni na kojim izborima, osim kao glasač, a nikad se kao novinar i čovjek nisam libio da kažem svoj stav, po bilo kom pitanju, želim da napišem nekoliko redova o ovom nedjeljnom cirkusu koji smo mi nazvali opšti izbori.
Gledajući snimak sa benzinske pumpe u Bijeljini vidio sam sav jad i čemer društva u kojem živimo. Vidio sam sliku i priliku naše Republike Srpske.
Da je BiH zemlja u kojoj ne stanuje logika vidljivo je na svakom koraku, ali ono što nam je prije dva dana servirao jedan privrednik iz Usore graniči se sa zdravim razumom.
Ovaj komentar, poštovani čitaoci, htio sam da napišem još prije dva dana, ali poštujući sve žrtve iz proteklog rata u BiH odlučio sam da sačekam.
Poziv predsjednika Evropskog savjeta Šarla Mišela liderima parlamentarnih stranaka iz BiH otkrio je nove pukotine kad je riječ o političarima iz Republike Srpske, ali i iz drugog entiteta.
Gledao sam na jednoj regionalnoj televiziji intervju koji je Kristijan Šmit dao tokom boravka u Banjaluci i dobro sam se zabrinuo.
Logika je odavno napustila prostore bivše Jugoslavije, a to su na najslikovitiji način potvrdili Stjepan Mesić, Bogić Bogićević i Vasil Tupurkovski.
Rođena u miru, u ratu odbranjena, Republika Srpska će danas, 9. januara, proslaviti 30. rođendan.
Šta se to krije iza novih sankcija koje su SAD uvele Miloradu Dodiku i to u predvečerje Božića? Da li su one farsa, kako tvrde pojedinici, ili su možda poruka upućena još nekom ko bi u narednim danima trebalo da se ugleda na SAD i povuče iste poteze?
Kada se jednog dana u sjećanjima budemo vraćali na 2021. godinu, vidjećemo smjesu beznađa, kriminala, afera, korupcije, hapšenja naivnih, a ne odgovornih, zatim poskupljenja, secesija i ko zna čega još.
Iza nas je mučnih i teških 26 godina od mira u BiH, godina u kojima smo na sceni vidjeli silovanje demokratije, podaništva, imali smo uspona, ali i žestokih padova.
U Bosanskom Petrovcu tuguju i Srbi i Bošnjaci. Vijest o smrti Marinka Rokvića, brzinom munje prostrujala je ovim krajiškim gradićem.
Oni koji poznaju pravila košarkaške igre znaju da je greška u koracima gubitak napada za ekipu i da takvi kiksevi često mogu da jedan tim oteraju u poraz.
Na čemu se bazira politika Mila Đukanovića i jednog dijela njegovih sljedbenika iz DPS, pitanje je koje su sebi mnogi postavili nakon divljanja na ulicama Cetinja. Odgovor je jednostavan – na mržnji!
Građani BiH odavno znaju da su im političke vođe nesposobne, a sad imaju priliku da vide i da su im lideri postali slijepci. To su na najbolji način juče pokazala dva člana Predsjedništva BiH.
Podstaknut izjavama nacionalnih lidera u BiH kako se ovdje sve bolje živi, pažljivo sam pogledao neke od posljednjih anketa među građanima i shvatio zašto su stranački botovi postali jedino oružje u borbi za ostanak na vlasti.
Kad sam svojevremeno radio intervjue sa Prosinečkim, Hadžibegićem, Sušićem, Golcem, Sliškovićem, Ivkovićem, Pančevom i mnogim drugima, svi su se složili u jednom, „spas za klubove i fudbal je regionalna liga“.
Više od dvije i po decenije slušamo priče međunarodnih zvaničnika i visokih predstavnika kako su slobodni mediji i nezavisno pravosuđe temelji demokratije u modernim društvima.
U najavi smo gledali spektakl, a na kraju bi mogli da doživimo debakl. Ovako bi ukratko mogla da se opiše saga oko imenovanja novog visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita.
Godine prolaze, obećanja ostaju, smjene stranačke se nastavljaju, sve pod plaštom borbe protiv korupcije i čišćenja nesposobnih kadrova ili, kako ih to stranački prvaci umjetički zovu, "smjene direktora gubitaša".