Prije godinu dana malo je nedostajalo da Srbija eliminiše SAD u polufinalu OI, ali su izgubili na čudan način i morali da se zadovolje bronzom poslije trijumfa nad Njemačkom. A danas, nakon samo godinu dana, vidjeli smo totalni krah i slom Pešićeve Srbije.
Teren je pokazao ono na šta su neki, poput Vlade Đurovića i Zorana – Moke Slavnića, ukazivali i prije početka Eurobasketa, da je ova selekcije Srbije precijenjena, ali javnost to nije željela da prizna.
Šta nam je pokazao ovaj Eurobasket?
Srbija je u napadu bila očajna, bez uigranih i izrađenih akcija. Odbrana je bila katastrofalna, jer su protivnici, Turska i Finska prije svih, nadskakali „Orlove“, ali i postigli rekordan broj trojki, što jasno pokazuje da Srbija nije igrala kvalitetnu odbranu. Kad se sve sabere, onda je jasno da je Pešićeva Srbija bila bezidejna.
Podbacili su Gudurić, Micić, Jović, Avramović, Milutinov…
Od njih se najviše očekivalo da uz Jokića, budu udarna snaga.
Bez obzira na to što će neki sad da kažu “Finska je bila bolja”, ipak se radi o zemlji gdje je košarka bila rekreativni sport sve do prije nekoliko godina. „Orlovima“ su dojučerašnji rekreativci slomili krila.
Sramotno je što mi uoči svakog velikog takmičenja ubijedimo sebe da smo najkvalitetniji i da ćemo uzeti medalju, a onda padamo na prvoj većoj prepreci. Kad to kažu navijači, njima se i može oprostiti, ali kad o osvanjanju medalja pričaju selektor i igrači, a onda dožive poniženje u osmini finala, to je ozbiljna fatamorgana i neznanje.
Košarkaška Srbija iz ovog kraha na Eurobasketu mora nešto da nauči, ali da bi se izvukle pouke mora da dođe do velikih rezova. Svetislav Pešić je već bivši i jasno je da Srbija mora tražiti novog selektora. Srbiji treba čovjek koji će u što kraćem roku podmladiti nacionalni tim i spremiti ga za neke nove izazove. Da li je to Saša Obradović?
Baza postoji, jer je kadetska reprezentacija Srbije prije nešto manje od mjesec dana postala prvak Evrope. „Orlići“ su srušili Litvaniju i vratili nadu u bolje sutra srpske košarke.
Treba sačuvati Jokića i još ponekog igrača, a u vatru gurati mlade igrače poput Ognjena Simjanovskog, Petra Bjelice i ostalih zlatnih momaka. Njihovo zlato nije san već sija kao nada da ovaj trofejni sport čeka bolje sutra!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.