U skromnim domovima od prijeratnih 5.000 stanovnika, danas kako tvrde iz banjalučkog Udruženja Roma, živi oko 50 romskih porodica. Ali, ono što je sigurno, ma koliko težak život bio, nada na Veselom brijegu, nikada nije potpuno nestala.
Danas tu nadu ponovo pokušava da probudi Almir Hadžić, potpredsjednik Udruženja Roma „Veseli brijeg“ iz Banjaluke i delegat OSCE-a za nacionalne manjine.
Njegova borba nije politička, niti lična. Ona je ljudska.
Već sedam godina, romsko udruženje u Banjaluci praktično ne postoji. Prostorije koje su nekada bile mjesto okupljanja, smijeha i igre mladih odavno su izgubljene. Nestalo je i Kulturno-umjetničko društvo koje je djeci davalo razlog da vjeruju u sebe i svoju budućnost.
Ali ono što najviše boli nisu ni prostorije, ni zidovi, već nešto drugo.
– Godinama niko od zvaničnika nije nam ni čestitao Svjetski dan Roma koji se obilježava 8. aprila. To su male stvari, ali za nas imaju veliku težinu. To znači da neko vidi da postojimo – kaže Hadžić.
Ipak, uprkos svemu, ovaj mladi čovjek nije ogorčen, jer vjeruje da se stvari mogu promijeniti, a za promjenu trebaju strpljenje i naravno sati rada, a ne priče u prazno. Hadžić ističe da u Banjaluci nema otvorene diskriminacije i da su odnosi bolji nego u mnogim drugim sredinama. Ono što nedostaje jeste podrška da Romi ponovo stanu na noge.
Prostorije nisu samo prostor, one su mjesto gdje djeca mogu učiti, plesati, razvijati svoje talente i birati drugačiji put od onog koji nude predrasude i ulica.
– Nekada smo imali prostor u Banjaluci i Kulturno-umjetničko društvo koje je okupljalo mlade. Danas želimo isto, da mladim Romima damo šansu, da ih odvučemo od problema i pokažemo im da mogu živjeti pošteno od svog rada i da ono što rade ima vrijednost koju im niko ne može oteti – govori Hadžić.
Paradoks je, kaže, što mnogi Romi u Banjaluci danas rade odgovorne poslove, imaju stabilne živote i poštovanje okoline. Ali mnogi od njih više ne govore javno o svom porijeklu.
– Ima Roma na dobrim pozicijama, ali se ne deklarišu. To pokazuje da možemo uspjeti, ali i da još ima straha. Mi želimo promijeniti tu sliku, prvenstveno zbog mladih – objašnjava Hadžić.
Poseban problem, dodaje, stvaraju pojedinci koji dolaze iz drugih gradova i svojim ponašanjem bacaju sjenku na sve ostale. Zbog njih se, nepravedno, stvara slika koja ne odgovara stvarnosti.
A stvarnost je mnogo drugačija.
Stvarnost su porodice koje žele miran život. Roditelji koji žele da im djeca završe školu. Mladi koji žele priliku, ne sažaljenje.
Hadžićeva vizija je jasna ponovo pokrenuti udruženje, obnoviti Kulturno-umjetničko društvo, otvoriti vrata mladima i pokazati im da imaju budućnost.
Ne traže mnogo. Samo saradnju kakvu imaju i druga udruženja.
– Želimo partnerstvo sa gradom, kao što smo nekada imali. Želimo raditi, zaposliti ljude, pomoći mladima da postanu pošteni ljudi koji žive od svog rada – kaže on i dodaje da borba nije samo za prostorije, već i za dostojanstvo.
Borba da romska djeca u Banjaluci ne odrastaju u tišini, već u vjeri da pripadaju ovom gradu jednako kao i svi drugi.
Hadžić je ostavio i svoj kontakt broj 066 655 961 i mejl Udruženja Roma [email protected] kako bi se što prije uspostavili pokidani kontakti sa nadležnima.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.