Ima onih koji fotografišu Gospodsku, pa hram Hrista Spasitelja, Kastel i Ferhadiju. Koji probaju domaće delikatese, šetaju i opuštaju se uz šolju kafe.
A onda dođe nedjelja, napolju 32 stepena, a prizor skoro nestvaran. Najpoznatije šetalište prazno. Prazne klupe, bez gužve u kafićima i restoranima.
Možda su građani pobjegli pred vrućinom. Možda su negdje izvan Banjaluke pobjegli, možda su na moru ili Vrbasu.
Turista ima. Dijaspora polako stiže. Šta im nudimo? Nečisti Vrbas, pune kontejnere i smeće pored, kafu za 3,5 marke, poskupe ćevape i gradski prevoz bez čestite klimatizacije.
Banjaluka ima ono “nešto”, istina je koju ne može poreći ni najkritičniji glas. Ali to “nešto” vapi za njegom. Za više ponde i života. Jer, grad bez ljudi, nije grad, nego kulisa. Lijepa, ali pusta.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.