Iz našeg ugla

Beogradska šaka, Čelična kandža i fudbaler iz Jajca

Već je na prelazu u XXI vijek postalo jasno da će mnogi ljudi u bliskoj budućnosti postati kiborzi, to jest ljudi - mašine. Brojne proteze koje uz pomoć kompjuterske tehnologije pokreće ljudski mozak, sada su stvarnost.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Nedavno je devetnaestogodišnjem fudbaleru iz Jajca, Erminu Omeroviću ugrađena vještačka ruka. Složena operacija je obavljena u Kliničkom centru u Sarajevu, te sada Emir može svojom voljom da koristi bioničku šaku.

Bionička proteza Bebionic, čiji je proizvođač njemačka kompanija “Otto Bock”, nastala je kao kopija slavne “beogradske šake”. Ona preko senzora, koji detektuju pokret mišića u pacijentovoj ruci, prima impuls ili uputstvo, odnosno informaciju iz mozga o željenom pokretu.

Proteza ovaj input obrađuje, a zatim ga usmjerava na 337 mehaničkih dijelova u ovoj protetskoj ruci, koji na kraju oponašaju prirodne ljudske pokrete.

Neobično je to što ljudi obično misle da su prvu robotičku ruku izmislili Japanci ili Amerikanci, a ni na kraj pameti im ne bi bilo da je prvu bioničku šaku na svijetu 1963. godine proizveo Rajko Tomović u Institutu Mihajlo Pupin u Beogradu.

Dakle naš Rajko Tomović, je uz pomoć kolege  sa ETF, Miodraga Rakića prvi na svijetu napravio vještačku ruku. Ova vještačka “bionička” ruka je mogla da pokreće svih pet prstiju, imala je mogućnost hvatanja, a na osnovu njenog dizajna su kreirane i sve druge robotske i bioničke ruke u svijetu do danas. Ta ruka poznata je u svijetu i pod nazivom “beogradska šaka”.

Genijalni srpski naučnik, inženjer i robotičar Rajko Tomović, punokrvni nasljednik Tesle i Pupina, rođen je 1919. godine u Mađarskom gradu Baja. Studirao je elektrotehniku u Beogradu. Bio je pripadnik srpske revolucionarne omladine, te je kao mladić učestvovao u NOB 1941. godine.

Iduće godine je uhapšen i sproveden u logor na Sajmištu, pa ga potom Gestapo šalje na prinudni rad u rudnik Trepča. Po završetku rata kao kapetan JNA, postao je profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu. Od 1960. godine osnovao je pri institutu “Mihajlo Pupin” odjeljenje za robotiku. Iste godine sa grupom saradnika napravio je prvi srpski digitalni kompjuter. Tri godine kasnije nastala je i “Beogradska šaka”.

Pročitajte još

Njegovi radovi i objavljene studije inspirisale su generacije naučnika u čitavom svijetu. U saradnji sa akademikom dr Miomirom Vukobratovićem napisao je rad na temu nelinearnih sistema, koja se smatra jednim od prvih u oblasti teorije dodira. Takođe je bio pobornik ideje o korišćenju nenumeričkih tehnika prilikom upravljanja velikim sistemima.

Vjerovao je da se mnoga rješenja za probleme u robotici mogu zapravo naći u prirodi, te da vještačka inteligencija nikada neće nadmašiti ljudsku. Umro je 2001 godine.

Velika je misterija da li je profesor Tomović zapravo bio pod uticajem stripa “Čelična kandža”, koji je kreirao britanski pisac Kenet Bulmer. “Beogradska šaka” mogla je biti odgovor na naučno fantastičnu “Čeličnu kandžu”. Strip Čelična kandža se prvi put pojavio 6. oktobra 1962. godine u ediciji „Valijant“. Možda je Tomović slučajno pročitao strip, pa već iduće godine napravio pravu veštačku ruku.

Scenarista Tom Tuli preuzeo je lik od Bulmera i sa crtačem Hesus Blaskom od detektiva zvanog „Čelična kandža“ kultnog junaka šezdesetih godina, koji je izlazio u stripovima sve do 1968. godine. Kod nas se pojavio u ediciji „Super strip“ i kasnije u strip-reviji Gigant.

Čelična kandža je u stvari drugi identitet naučnika Luisa Krandela, asistenta ludog profesora Baringera, koji je u jednom eksperimentu u laboratoriji u eksploziji izgubio desnu ruku, pa mu je kao zamjena stavljena metalna proteza.

Čudesna stvar se dogodila kada je jednom prilikom u laboratoriji doživio snažan strujni udar. Umjesto da ga ubije, struja ga je učinila nevidljivim. Krandel je potom otkrio da može na neko vrijeme da postane nevidljiv ako svoju ruku uključi direktno u struju. Sve na njegovom tijelu ostaje nevidljivo osim čelične kandže.

Tehno-inženjeri tajne službe dorađuju njegovu metalnu ruku i svaki prst postaje ubojito oružije, iz jednoga puca kao iz pištolja, drugi se pretvara u nož, treći služi kao radio itd.

Da li je strip inspirisao Tomovića, ili je možda bilo obratno, da su kreatori „Čelične kandže“ negde vidjeli nacrte Tomovićeve bioničke ruke, pa uradili strip, ne znamo. Ono što je sigurno bioničke ruke danas besprijekorno funkcionišu, kao u slučaju pomenutog mladog fudbalera iz Jajca.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu