Biber, koji je učesnik ovogodišnjeg onlajn Beogradskog bezbjednosnog foruma “Nema mira bez povjerenja”, ocjenu o nedostatku povjerenja objašnjava teškim procesima promjene, nedostatkom demokratskih institucija i visokim nivoom polarizacije u cijelom regionu.
Uz to, on navodi i polarizaciju između vlasti i opozicije, te aktuelnu krizu sa pandemijom koja, kaže, doprinosi da se iznova testira nivo povjerenja između građana i države.
– Države su morale da reaguju u teškim uslovima pokušavajući da se suprotstave pandemiji bez pravog recepta kako to da urade uspješno, zbog čega su građani dodatno izgubili povjerenje u institucije, čak i kada je riječ o drugim pitanjima – kaže Biber.
Govoreći o problemu međusobnog povjerenja u regionu, on kaže da nasljeđe ratova iz devedesetih, kao i različito tumačenje tih događaja u Srbiji, Hrvatskoj, BiH i na KiM, veoma teško doprinosi kreiranju održivog povjerenja.
– Na tome se sada ne radi i na to ne mogu da utiču spoljni akteri. Sve to zavisi od aktera unutar regiona, a jedina institucija koje može da utiče na taj proces je EU zbog njenog mehanizma integracije, kao i zbog mogućnosti da pruži primjer kako su se zemlje EU bavile svojim nasljeđem, i to ne uvijek pozitivno. Taj proces je inače veoma težak – navodi Biber.
Biber tako odgovara i na pitanje da li, kada je riječ o regionu, vidi odgovornost međunarodne zajednice za podrivanje međusobnog povjerenja, a vezano za njihove geostrateške ciljeve velikih sila, naročito prije i poslije raspada Jugoslavije.
On konstatuje da u regionu i dalje neki spoljnii akteri rade na povećanju nepovjerenja, napetosti i podizanju tenzija jer, kako smatra, imaju koristi od toga i podsjeća da uloga stanih moćnika ima dugu istorijsku uloge na Zapadnom Balkanu.
Ona, kaže, s jedne strane nije uvijek konstruktivna, a s druge strane se zasniva na dobrim namjerama.
Međutim Biber navodi i da su mnoge vlade u regionu u posljednjih 20 godina vješto iskorišćavali spoljne aktere i koristili ih da ojačaju svoje pozicije prema opoziciji, da, kako kaže, naprave savezništva jedni protiv drugih za svoje lične interese ili igrajući na kartu kreiranja prijetnje kod određenih spoljnih aktera.
Postoje spoljni akteri koji nekada “intervenišu” ocjenjuje on, ali dodaje da se u regionu, pogotovo nakon raspada Jugoslavije, ljudi osećaju nemoćno i misle da se odluke donose na nekom drugom mjesto – u Vašingtonu, Briselu, Moskvi, Pekingu i da postoje agencije koje kontrolišu institucije.
On kaže da je to nekada zaista tako, ali da se nekada to tako i projektuje jer je “nekada veoma zgodno okriviti spoljnog aktera za unutrašnje probleme”.
– Na osnovu toga smatram da su spoljni akteri dio šire slike kreiranja povjerenja na Zapadnom Balkanu, ali tu se takođe postavlja pitanje – da li njima treba vjerovati – ističe Biber.
Povjerenje prema EU i njenim institucijama, prema njegovim riječima, različito je među zemljama članicama na Zapadnom Balkanu, gdje je EU spoljni faktor.
Na pitanje da li u evropskoj javnosti, koja kao i on, najčešće kritikuju lokalne vlasti, postoji razumijevanje za okolnosti sa kojima se suočavaju zemlje na Zapadnom Balkanu te kakva je u svemu tome uloga najmoćnijih zemalja, Biber kaže da je jasno da je interesovanje i razumijevanje EU za Zapadni Balkan “veoma nisko”.
– Ako pogledate u medijima, od Austrije od Velike Britanije, iako Engleska više nije članica EU, generalni interes i znanje nisu veoma visoki, a i dalje postoje mnogi stereotipi – objašnjava Biber.
Na Zapadni Balkan, dodaje, i dalje se gleda iz ugla ratova devedesetih, organizovanog kriminala, siromaštva, korupcije. Riječ je o problemu imidža koji nije uvijek takav u realnosti, ali, naravno, to oblikuje evropsku politiku, jer su političari odgovorni svojim građanima, kaže Biber i konstatuje da se negativan stav evropske javnosti reflektuje i na politiku EU.
Podsjeća da je slično bilo i tokom posljednjih proširenja EU kada je, kako kaže, proces integracije vođen dok je istovremeno javnost u zemljama Unije bila protiv proširenja.
– EU je taj proces vodila uz opravdanje o strateškom interesu Unije – naglašava Biber i dodaje da je politika proširenja uvijek bila najnepopularnija u evropskom društvu, a da to iskorišćavaju političari iz krajnje populističke desnice.
Kako kaže, veoma je teško voditi politiku proširenja uz snažno odbijanje javnosti.
– Političari EU u ovom trenutku nisu ohrabreni da postave proširenje na agendu, tako da je politika prema Zapadnom Balkanu zasnovana na nedostatku razumijevanja, daljeg oblikovanja načina na koji EU djeluje u regionu koji je nekada više kritizerski, a nekada od pomoći. Ipak, sve je to u cilju kretanja procesa u pozitivnom i konstruktivnom smjeru – rekao je Biber, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu