Broj noćenja stranih turista u junu bio je 14,74 miliona, dok su domaći turisti zabilježili 1,6 miliona noćenja u Hrvatskoj. Tokom juna, najveći udio u ukupnim noćenjima na nacionalnom nivou ostvarilo je njemačko tržište, a zatim domaće tržište, Slovenija i Austrija.
To su turisti koji tradicionalno najviše troše, mada ne toliko kao prethodnih godina. Ugostiteljske kompanije se žale da su im restorani prazni danima kada su tradicionalno puni – za ručak i večeru. U Zadru su restorani na Poluostrvu češće prazni nego puni uveče i za vrijeme ručka. Svako veče se može vidjeti gužvu ispred samo jednog restorana, i to je jedini koji ima razumne cijene i dobre kritike.
Međutim, konobar iz Zadra otkriva drugu stranu priče – konobari često lažu goste kako bi ih se riješili i što manje radili u posljednjih sat ili dva smjene.
Prekovremeno
– Kada nam neko dođe sat vremena prije kraja smjene, kažemo mu da je kuhinja zatvorena i da može samo da uzme piće. To nije sasvim tačno, ali ako kažemo ‘da’, znamo da će nam na kraju smjene trebati još pola sata do sat vremena da ih izbacimo. Dodajte tome čišćenje restorana, to znači da ćemo morati da radimo još dva sata prekovremeno – i vjerujte mi, nikada nisam radio u restoranu gdje bi vam vlasnik platio za to – kaže on.
Kada ga pitaju kako to uspijevaju, kaže da to rade danima kada vlasnik nije tu:
– Suprotno uvriježenom mišljenju, malo je vlasnika koji će biti u vašem restoranu u ponoć, tako da možemo manje-više da radimo šta god želimo. Kada počnu da nam plaćaju prekovremeno, možda ćemo početi da dajemo večeru onima koji dođu sat vremena prije ponoći – dodaje on.
Jedan od razloga zašto bi to mogli da urade je taj što imaju manjak zaposlenih. Ako vlasnik pronađe dobrog kuvara i konobara, neće moći tako lako da ih otpusti – bez obzira na to što malo uspore u posljednjem satu.
Nedostatak osoblja
Šta se dešava kada nemate ustaljeno osoblje, opisao je novinar portala Zagreb.info, koji je ovih dana bio na moru, prenosi Dnevno.hr.
– Ovaj nedostatak osoblja bio je najvidljiviji u restoranu sa velikom terasom i zatvorenim prostorom, gdje su radila samo dva konobara. Bilo je očigledno da su preopterećeni poslom, a prvi utisak je bio da nisu posebno ‘ustaljeni’. Gosti su čekali jako dugo, a neki su čak i otišli zbog dugog čekanja prije nego što su uopšte naručili.
Kada je grupa gostiju ustala, vidio sam da je konobar stavio rezervaciju na sto, iako je ovo restoran brze hrane, za koji su rezervacije blago rečeno čudne. Kako je vrijeme prolazilo, rezervacije su se pojavljivale na sve više stolova, i ubrzo sam bukvalno čuo kako se konobar obraća kolegi: ‘Hajde, umiremo, uzmite još rezervacija.'“
Izgleda da su „malo olakšali stvari“ tako što su „isključili“ neke stolove. Gosti su nastavili da pristižu i bilo im je čudno što je toliko stolova rezervisano, a konobari su ih bukvalno izbacivali iz restorana.
Za strane turiste objašnjenje je bilo da stolovi čekaju goste koji su ih rezervisali, ali sam čuo da su konobari bili iskreniji prema lokalnim gostima. Bukvalno je jednom starijem gostu rekao: „Ne možemo više, samo nas je dvojica.“
Radnici se očigledno snalaze koliko mogu – bilo da odbijaju goste ili stavljaju rezervacije na stolove – i to će se nastaviti dok ugostitelji ne počnu da zapošljavaju dovoljno radnika.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.