Povod je bila opaska na LinkedIn objavi da pojedini ljudi usred radne nedjelje imaju vremena za vikendice, kafe, treninge i druženja, dok drugi dane provode između sastanaka, elektronske pošte, istraživanja i obaveza koje se često prenose i na naredni dan.
Ubrzo su uslijedili brojni komentari, a iza različitih stavova krije se mnogo šira poslovna tema.
Dve filozofije uspjeha
Prvu grupu čine ljudi koji vjeruju da ozbiljni rezultati zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. Njihov radni dan često ne završava sa krajem radnog vremena, a uspjeh vide kao posljedicu discipline, kontinuiteta i spremnosti da se uloži više od prosjeka.
Prema ovom shvatanju, dugoročni poslovni rezultati teško mogu biti ostvareni uz minimalan angažman. Vrijeme provedeno u radu nije samo obaveza, već investicija koja bi trebalo da donese određene rezultate u budućnosti.
Sa druge strane nalazi se filozofija koja smatra da je upravo slobodno vrijeme jedan od najvažnijih pokazatelja uspjeha. Pristalice ovog pristupa ne vide smisao u tome da posao postane dominantna životna aktivnost. Njihov cilj nije da rade manje, već da rade efikasnije, kako bi imali više prostora za porodicu, putovanja, hobije i lična interesovanja.
Da li je zauzetost postala statusni simbol?
Posljednjih godina primjetan je zanimljiv fenomen. Nekada su se ljudi hvalili rezultatima, dok se danas često hvale zauzetošću.
Pretrpan kalendar, veliki broj sastanaka, nepročitani mejlovi i nedostatak slobodnog vremena nerijetko se predstavljaju kao dokaz važnosti i produktivnosti. Međutim, sve veći broj stručnjaka upozorava da zauzetost sama po sebi nije isto što i efikasnost.
Kompanije širom svijeta sve više eksperimentišu sa fleksibilnim radnim modelima, kraćom radnom nedjeljom i drugačijim organizovanjem posla upravo zbog toga što je postalo jasno da broj radnih sati nije jedino mjerilo rezultata.
Lekcija iz zemalja koje drugačije gledaju na život
U raspravi se pojavio i primjer hiljada škotskih navijača koji su uzeli godišnje odmore kako bi pratili svoju reprezentaciju na velikom sportskom takmičenju.
Ovaj primjer otvorio je pitanje koje se rijetko postavlja na Balkanu: da li je slobodno vrijeme nagrada za uspjeh ili njegov sastavni dio?
U mnogim razvijenim ekonomijama odmor se ne posmatra kao luksuz, već kao legitimni dio životnog balansa. Putovanja, druženja i vrijeme provedeno van posla nisu znak manjka ambicije, već dio kulture koja smatra da profesionalni uspjeh nema mnogo smisla ukoliko ne postoji prostor da se u njemu uživa.
Preduzetnička dilema
Posebno je zanimljiva perspektiva preduzetnika.
U početnim fazama razvoja biznisa vlasnici često rade više od svih zaposlenih zajedno. Vikendi, praznici i večernji sati postaju sastavni dio posla. Međutim, dugoročni cilj većine preduzetnika nije da zauvijek ostanu zarobljeni u takvom ritmu.
Prava vrijednost biznisa nastaje onda kada sistem može da funkcioniše i bez stalnog prisustva vlasnika. Zato mnogi smatraju da nije najveći uspjeh raditi 12 sati dnevno, već izgraditi organizaciju koja ostvaruje rezultate čak i kada njen osnivač nije za računarom.
Šta je zapravo uspeh?
Možda najvažniji zaključak ove rasprave jeste da ne postoji univerzalna definicija uspjeha.
Za nekoga je to kompanija u razvoju, novi projekti i konstantno pomjeranje granica. Za nekoga drugog to je mogućnost da usred radne nedjelje ode na vikendicu, provede vrijeme sa porodicom ili bez griže savjesti popije kafu sa prijateljima.
Problem nastaje tek kada sopstveni model života počnemo da posmatramo kao jedini ispravan.
Savremeni biznis pokazuje da postoje različiti putevi do zadovoljstva i rezultata. Neko gradi karijeru kroz intenzivan rad, neko kroz pametnu organizaciju, a neko kroz kombinaciju oba pristupa.
Možda zato pravo pitanje nije zašto neko ima vremena za roštilj usred nedjelje.
Pravo pitanje je da li smo uspjeli da izgradimo život kakav zaista želimo i da li nam posao u tome pomaže ili odmaže.
Šta za vas znači uspeh i koja filozofija je vaš izbor?
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.