U turskoj Adani počela je berba ranih sorti limuna, ali početak sezone otvorio je mnogo veće pitanje od ovogodišnjeg roda. Dok proizvođači tvrde da jedva pronalaze kupce i da za svoj proizvod dobijaju svega nekoliko lira, potrošači isti limun u prodavnicama plaćaju višestruko skuplje.
Računica koju su iznijeli predstavnici tamošnjih trgovaca na veliko posebno je privukla pažnju.
Kilogram limuna od proizvođača se kupuje za oko pet turskih lira. U veleprodaji cijena raste na deset, na lokalnim pijacama stiže do 40, dok u marketima može da dostigne čak 100 lira po kilogramu.
To znači da limun između grane i police može da poskupi čak 20 puta, kako navodi turski portal Haberler.
Od pet do 100 lira
U Adani se rani limun uzgaja na površini od oko 215.000 dunuma, a ove sezone očekuje se rod od približno 700.000 tona.
Međutim, velika količina voća za proizvođače ne znači nužno i dobru zaradu.
Predsjednik Komore trgovaca na veliko Adane Mahsun Dogan kaže da limun od poljoprivrednika kupuju za pet lira po kilogramu, a zatim ga u veleprodaji prodaju za deset. Tu, međutim, počinje veliki skok.
Kada proizvod stigne do pijaca, cijena raste na oko 40 lira, dok se u pojedinim marketima približava granici od 100 lira.
Dogan zbog toga traži pojačane kontrole i smanjenje ogromnog jaza između proizvođačke i krajnje cijene.
Prema njegovim riječima, trenutno se dolazi do paradoksalne situacije u kojoj su nezadovoljni praktično svi – od ljudi koji limun proizvode do onih koji ga na kraju kupuju.
Limuna ima, ali kupaca nema dovoljno
Dok potrošač pred rafom vidi visoku cenu, slika u voćnjaku izgleda potpuno drugačije.
Proizvođač Ozkan Egin kaže da poljoprivrednici mesecima ulažu u limun, od đubriva i zaštite do rada potrebnog da plod stigne do berbe, ali da na kraju ne uspijevaju da naplate svoj trud.
Problem ove godine dodatno pravi obilna ponuda i, prema njegovim tvrdnjama, nedostatak izvoza.
Zbog toga dio roda ostaje kod proizvođača, koji tvrde da kupca teško pronalaze čak i kada kilogram nude za samo pet lira.
Istovremeno, kada kažu po kojoj ceni prodaju svoje voće, kupci im, navodi Egin, gotovo ne vjeruju, jer isti proizvod u marketu vide po cijeni koja ide i do 100 lira.
Gdje nastaje tolika razlika?
To centralno pitanje ove priče. Između poljoprivrednika i kupca nalazi se čitav lanac – otkup, sortiranje, transport, veleprodaja, distribucija i maloprodaja. Svaka od tih faza nosi određene troškove i marže.
Međutim, razlika od pet do čak 100 lira pokrenula je pitanje da li svi ti troškovi mogu da opravdaju činjenicu da krajnja cijena postaje 20 puta veća od one koju dobija proizvođač.
Dogan posebno ukazuje na prodaju robe mimo regularnih kanala i smatra da bi stroža kontrola tržišta mogla da smanji cjenovni jaz.
Njegova računica je jednostavna: kada bi proizvod do kupca stizao jeftinije, potrošač bi mogao da kupi veću količinu, dok bi poljoprivredniku ostajalo manje neprodate robe.
I proizvođač i kupac na gubitku
Priča iz Adane zato pokazuje jedan od najvećih paradoksa poljoprivredne proizvodnje. Visoka cijena hrane u prodavnici ne mora automatski da znači da poljoprivrednik dobro zarađuje.
U ovom slučaju proizvođač tvrdi da za kilogram limuna dobija svega pet lira i da mu roba ostaje neprodata, dok se potrošač na drugom kraju lanca suočava sa cijenom koja može da bude čak 20 puta veća, prenosi Telegraf.
Između njih ostaje pitanje vrijedno gotovo čitavih 95 lira po kilogramu: ko sve zarađuje dok limun putuje od grane do kase marketa, i koliki deo konačne cijene zaista čine opravdani troškovi?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.