Kao razlog je navedena činjenica da je Popovićeva supruga ministarka pravde, čime Jokić aludira “na njegovu moguću pristrasnost u donošenju odluke”. Ovim zahtjevom branilac Zorana Marjanovića pomiješao je zakonske propise sa dnevnom politikom, ali ako se uzme u obzir pretpostavka da Jokić poznaje barem ovo prvo, postavlja se pitanje šta je time htio da postigne?
Marjanovićevi branioci na današnjem ročištu kojim bi trebalo da se privede kraju suđenje decenije za ubistvo pjevačice u Borči, nisu se bavili svojim žalbama na presudu već bračnim partnerom jednog od sudija iz sudskog vijeća Apelacionog suda. Takođe, pokušavali su da diskredituju i sudiju koja je u Višem sudu osudila Marjanovića na 40 godina robije, aludirajući da je zbog te presude ona napredovala, a u sve su upleli i njenog supruga.
Tako je Marjanovićev advokat Stefan Jokić u svom zahtjevu za izuzeće sudije Rastka Popovića naveo da je tokom postupka postojao pritisak od strane izvršne vlasti i da je prekršena pretpostavka nevinosti. Potom je naglasio da je pomenuti sudija suprug ministarke pravde Maje Popović.
Takođe, Jokić je naveo i da je sudija Jelena Škulić koja je donijela prvostepenu presudu i osudila Marjanovića na 40 godina bila pomoćnik Rastka Popovića, a u međuvremenu je poslata da bude sudija u Apelacionom sudu. Jokić je tvrdio i da je Škulićka napredovala nakon donošenja presude protiv Marjanovića.
Advokat Aleksandar Zarić, takođe, branilac Marjanovića, podržao je kolegu Jokića iako se tome, kako je sam rekao, na početku protivio.
Zarić smatra da Apelacioni sud u Beogradu ne treba da postupa u ovom predmetu od kada je Škulićka prešla u taj sud, međutim, i on se dotakao supruga sudije, rekavši da je Jelena Škulić “moćna žena i da njen suprug radi kao sudija u Ustavnom sudu”.
Pomiješali izvršnu i pravosudnu vlast
Prema riječima izvora iz pravosuđa, na današnjem ročištu Marjanovićevi advokati su pomiješali izvršnu vlast i pravosudnu.
– Kada se ubistvo dogodilo ministarka pravde je bila Nela Kuburović, a ne sadašnja ministarka. Ovo što branioci rade nije nikakva taktika, već neki momenat koji prave kako bi napravili efekat kod svih. Ovo čak nije ni taktika APP (ako prođe, prođe) – kaže izvor.
On navodi da bi ovo bila taktika ukoliko bi advokati imali osmišljen sljedeći korak i isplanirano šta će im izuzeće donijeti, međutim, kako navodi, sumnja da je to u pitanju.
– Postoji mogućnost i da je ovo rečeno kako bi dodatno kupili vrijeme, ali i vidjeli kako članovi u postupku razmišljaju i postupaju – navodi sagovornik.
Kako tvrdi, postoji velika vjerovatnoća da prijedlog za izuzeće Rastka Popovića bude odbijen.
Dokazi koji Marjanovića šalju na robiju
Presuda Zorana Marjanovića je napisana na 698 strana, a u kojoj se sudija, Jelena Škulić, obrazložila sve dokaze protiv njega koji opravdavaju sumnju da je on ubica svoje supruge.
Dokaz 1: Devet udaraca po potiljku
Kako se navodi u presudi, jezive povrede, devet udaraca po potiljku, ukazuju na to da je ubistvo izvršeno iz strasti, ali i da je napadač neko ko je poznavao žrtvu. Kada je u pitanju razbojnik ili plaćeni ubica, način izvršenja je drugačiji
Povrede koje su uočene na tijelu Jelene ukazuju na to da se borila sa napadačem, kao i da je trčala, a patika, mobilni telefon i gumica za kosu koji su prilikom bjekstva ispali su neki od tragova koji pokazuju da je žena bježala kako bi spasila svoj život.
Dokaz 2: Blato na garderobi
Jedan od ključnih dokaza koji ukazuju na to da je Zoran bio baš na mjestu ubistva svoje supruge je blato koje je pronađeno na njegovoj odjeći, a istog je sastava i poklapa se sa blatom sa mjesta na kojem je Jelena nađena mrtva.
Dokaz 3: Krv u “mercedesu”
– Pregledom automobila “mercedes” pomoću luminolskog rastvora na tapacirungu u gepeku i braon patosnicama u gepeku, kao i na naslonu zadnjeg sjedišta vozila detektovani tragovi luminiscencije, odakle su uzeta tri brisa za biološko ispitivanje. Prema nalazu Biološkog fakulteta konstatovano je da samo trag na naslonu zadnjeg sjedišta predstavlja krv Jelene Marjanović, koji je po intenzitetu jači trag krvi – navodi se u presudi.
Međutim, vještaci na snimcima sjedišta u fotodokumentaciji pregleda vozila, nisu mogli uočiti mjesto gdje se taj trag nalazio odnosno odakle je uzet njegov bris. Iz tog razloga vještaci su obavili razgovor sa kriminalističkim tehničarem koji je tom prilikom naveo da navedeni trag nije uočio golim okom, nego tek prilikom prskanja luminolskim rastvorom.
– Iz ovoga se može zaključiti da se radilo o kapljičastom tragu koji je na to mjesto mogao dospjeti ili neposrednim prskanjem iz rane ili odbačajem sa okrvavljenog predmeta odnosno dijela tijela, kao što je npr. okrvavljena ruka. Ukoliko je navedeni trag zaista bio golim okom nevidljiv, a imajući u vidu da po intenzitetu predstavlja jači trag krvi, proizlazi da je prilikom nastanka morao biti vidljiv, a da je u međuvremenu od nastanka do njegove detekcije na neki način većim dijelom bio uklonjen. U pogledu starosti traga, može se pretpostaviti da je bio trag relativno svjež – navodi se u presudi.
Ovo pokazuje da je cilj bio da se trag krvi obriše.
Dokaz 4: 26 minuta bio nevidljiv
Kako se navodi u presudi, utvrđeno je da su 2. aprila 2016. godine Zoran i Jelena, zajedno sa šestogodišnjom kćerkom, u isto vrijeme stigli na nasip oko 16.36.
Preko baznih stanica utvrđeno je da je Jelena oko 16.38 počela da trči. Sa druge strane, preko baznih stanica utvrđeno je da je Zoran svjesno isključio svoj mobilni telefon odmah po dolasku na nasip, te i da ga je uključio u 17.04 neposredno u blizini mjesta gdje je Jelena ubijena i u vrijeme njenog ubistva.
Dokaz 5: Fotografije “Blica”
U nepravosnažnoj presudi spominju se fotografije redakcije Blic koje predstavljaju jedan dokaza koji ukazuju da je Marjanović ubio svoju suprugu.
Na fotografijama se vidi blato na Zoranovim pantalonama koje je od ključne važnosti za presudu – pokazuje da je Zoran silazio sa nasipa u kanal gdje je Jelena pronađena, ali i da se nakon zločina presvukao.
Dokaz 6: Izjava svjedoka
Jedan od svjedoka koji je prolazio na biciklu je potvrdio kako je vidio ženu crne kose u sivoj trenerci, a iza nje je išao jedan muškarac. Svjedok nije mogao sa sigurnošću da potvrdi da su ovo bili Zoran i Jelena, ali je tvrdio da sa njima nije bilo nijedno dijete.
– Svjedok je ispričao da je na jednoj trećini razdaljine od rampe šljunkara gledano ka Crvenki uočio muškarca i ženu kako se spuštaju niz ovaj nasip, da je muškarac na sebi imao tamnije maskirne pantalone, a gore crnu jaknu srednje dužine, a da je iza njega išla ženska osoba koja je silazila sa boka, da je bila obučena u svijetlo-sivi donji dio trenerke i kajsija boje gornji dio, da je to njemu tako sijalo, da je te boje tako vidio, imao je tamne naočare za sunce – navodi se u presudi.
Odjeća se poklapa sa akterima događaja, a vještak je kasnije pregledom sigurnosnih kamera uočio kretanje bicikliste i utvrdio da je sa tog mjesta nesumnjivo ugledao baš Jelenu i Zorana.
Dokaz 7: Jelenini strahovi prije smrti
Da je odnos između Jelene i Zorana bio sve samo ne “bajkovit” kako je odbrana željela da predstavi, pokazuje svjedočenje frizerke Jelene Marjanović.
– Z. G. je ukazala na jedan poremećeni odnos između supružnika, kom odnosu je i ona svjedočila, a prije svega situacijama kada je optuženi Marjanović Zoran omalovažavao svoju suprugu govoreći joj: “Vidi na šta ličiš”, da je debela, ružna, da ne zna da se obuče i da je tetka, koji naziv u svom iskazu potvrđuje i svjedok Boris Pucić. Posebno je značajno da je Jelena rekla svjedoku, koja je bila njen dugogodišnji frizer, kod koje je dolazila u salon na friziranje, ali je to isto činila i u kući u kojoj je Jelena živjela, da joj je svega dosta, da joj je u kući katastrofa, da joj dođe da uzme dijete i da ode, nakon čega ju je svjedok pitala zbog čega se ne razvede, na šta joj je ona odgovorila: “Zoko, on bi me ubio” – navodi se u nepravnosnažnoj presudi.
“Idemo na Apelaciju, naći ćemo pravdu”
Desetak pripadnika Interventne jedinice upalo je u kuću Zorana Marjanovića u Borči i uhapsilo ga 22. jula 2022. godine nakon što je prvostepenom presudom osuđen na 40 godina za teško ubistvo svoje supruge Jelene.
Pripadnici MUP ulaze u kuću Marjanovića i ubrzo ga izvode sa lisicama na rukama, dok za njima trči Marjanovićeva partnerka Zorica.
Ona je dobacivala Marjanoviću: “Idemo po pravdu”, “Ne ulazi u vučju jazbinu”, “Evo me iza tebe”…
– Ne znam samo šta je ova žena trošila državne resurse pa je saslušavala silne vještake, tužilaštvo… koji su dokazali da Zoran Marjanović nema veze sa tim. Da je ona Bog, da poznaje jednu osobu, jednog prijatelja da ima, ne bi bila onako isfrustrirana. Idemo na Apelaciju, naći ćemo pravdu – poručila je Zorica vjerovatno aludirajući na sudiju Jelenu Škulić koja je Marjanoviću izrekla presudu, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu