U proteklih godinu dana smo već navikli da gledamo članove Predsjedništva BiH kako se sastaju tek toliko da bi obavijestili javnost kako se oko ničega ne slažu, ili kako izađu u javnost i daju dijametralno suprotne izjave, čime čak i građane u vlastitoj zemlji ostavljaju zbunjene, a međunarodne diplomate da ne pominjemo.
S obzirom na to da su institucije na nivou BiH u totalnoj blokadi već godinu dana, jedino što smo uspjeli u ovom periodu jeste da se pošteno obrukamo i pred domaćom i pred svjetskom javnosti.
Niz je ovih dana nastavio predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji je pozvao na brifing francuskog ambasadora zbog izjave koju je dao predsjednik te države Emanuel Makron.
Niko ne spori da je trebalo razgovarati s ambasadorom, ali postoji način kako da se to učini, a da se ne brukamo i sramotimo u međunarodnim krugovima.
Jer kako drugačije, ako ne brukom, objasniti činjenicu da jedan član Predsjedništva zove nekoga na razgovor kako bi iznio stavove BiH, ako se čak ni mi sami unutar te iste države ne možemo dogovoriti oko toga da li je Makron rekao istinu ili ne. Da se Komšić prethodno konsultovao s drugom dvojicom članova Predsjedništva vidio bi da čak i njegov kolega Milorad Dodik razmišlja na isti način kao i Makron. U čije je onda ime pričao Komšić?
Umjesto da prvo sjednemo i međusobno raspravimo da li BiH zaista ima problem sa džihadistima ili nema, mi pozivamo na brifinge strane ambasadore kako bi im objasnili šta?!
Šta je ambasador nakon sastanka s Komšićem mogao zaključiti, osim činjenice da je osuđen da svoj četvorogodišnji mandat provede u državi u kojoj njeni funkcioneri ne mogu da se dogovore oko ničega, pa ni oko toga da li smo bezbjedna država ili ne. Međutim, to ih ne sprečava da drže lekcije međunarodnim zvaničnicima kako trebaju da se ponašaju i šta smiju da izjavljuju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu