Vijest je koja, očigledno, nije, niti će zabrinuti ikoga od onih koji bi nad njom trebalo da se prestrave.
Jer, gubitak od skoro 180.000 ljudi za desetak godina, nije zanemarljiv ni za veće države, a kamoli za nas. A daj bože, da nas i daleko više nije nestalo u ovom periodu…
Ipak, ovaj poražavajući podatak malo koga da je baš iznenadio…
Jer, iz godine u godinu imamo sve manje rođenih, pa je sve manje i prvačića koji sjedaju u školske klupe. Logično, sve manje je i đaka u osnovnim i srednjim školama, samim tim i studenata na fakultetima.
S druge strane, sve više je onih koji bježe odavde ili su ozbiljno odlučili da to učine, čim im se ukaže prilika. A razloga za to je i previše…
Jedan su, svakako, male plate, te troškovi života sa kojima se ne suočavaju ni građani najrazvijenijih evropskih država. Drugi je sveopšta neuređenost sistema, oličena u nemogućnosti običnog čovjeka da postigne išta više od pukog preživljavanja.
A kad kažemo „običnog čovjeka“, mislimo na sve one koji nisu bliski vladajućim političkim garniturama, one koji nemaju ništa nego svojih 10 prstiju kojima na pošten način pokušavaju da učine nešto za sebe i svoje porodice.
Njima, na žalost ili na sreću, ne ostaje ništa drugo, nego da uzmu za ruku svoju djecu i odu, u jednom pravcu. Ili da odu, prije no što njihova djeca i dođu na svijet, sretni što nisu osjetila teret neimaštine i nepravde.
E, njihov odlazak trebalo bi da zabrine kreatore života na ovim prostorima, jer, svaka iole normalna zemlja, upravo djecu tretira kao budući stub svoga napretka. Kao budućnost u koju se mora i isplati ulagati, zarad opstanka svih drugih i svega drugog.
Kod nas, očigledno, nije tako, jer, da jeste, drugačije bismo se ophodili prema njima.
A ne da nemaju mjesta u vrtićima, da im se uskraćuju subvencije… Da im roditelji dolaze nervozni kući, jer dirinče za minimalac ili tek nešto više od toga, tako da jedva mogu da im obezbijede ono najosnovnije… Nezadovoljni što na preglede kod doktora moraju da čekaju mjesecime, te što se, prilikom rješavanja bilo kojeg životnog pitanja ili problema, spotiču na svakom koraku… Zbog korupcije ili nepotizma ili, jednostavno, neuređenosti sistema, više nije ni bitno…
Zato ne treba da čudi što će, danas-sutra, naša djeca biti tuđa svijetla budućnost, dok ćemo mi, sasvim sigurno, tonuti u sve veći mrak.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu