Međutim, uprkos stirktnim pravilima koje postoje u ovim zemljama, jedna Neda odlučila se za potez koji je i te kako zabranjen u njenoj zemlji na prostituciju.
Naime, žena po imenu Neda iz Teherena, po zanimanju frizerka, uprkos neimaštini nakon razvoda braka, odlučila se da svoje tijelo prodaje kako bi sastavila kraj sa krajem i omogućila svom djetetu bolji život.
– Stidim se onoga što radim, ali kakav izbor imam – kaže Neda.
Ova žena, danju radi kao frizerka, ali noću kao prostitutka i kaže da se osjeća primoranom da prodaje tijelo.
– Živim u zemlji u kojoj se žene ne poštuju, ekonomija ruši, a cijena svega raste skoro svaki dan – ispričala je ona.
“Bukvalno prodajem dušu”
Na posao prostitucije nije ponosna, ali kao samohrana majka nije imala drugog izbora.
– Ja sam samohrana majka. Moram da se brinem o sinu. Prostitucija se dobro plaća, a sada planiram da kupim malu kuću u centru grada. Ovo je tužna stvarnost mog života. Bukvalno prodajem dušu – kaže Neda.
Nacionalni program protiv prostitucije
Iran je 2012. godine najavio nacionalni program borbe protiv prostitucije. Međutim, prema nezvaničnim izvještajima nevladinih organizacija (NVO) i istraživača, broj ljudi koji rade u seks industriji stalno raste.
Iranski konzervativni vjerski establišment zvanično je dugo poricao postojanje seksualnih radnica u zemlji. Umjesto toga, vlasti aludiraju na prostituciju kao na zavjeru sa Zapada koja je osmišljena da iskvari omladinu ili okrivi žene što su zgriješile sa beskrupuloznim muškarcima.
Poražavajuća statistika
Statistike različitih nevladinih organizacija pokazuju da su se u 2016. godini prostitucijom bavile i djevojčice od 12 godina.
S obzirom na nedostatak mogućnosti zapošljavanja za žene u Iranu i rodnu neravnopravnost, mnoge žene koje žive ispod granice siromaštva bile su prinuđene da prodaju seksualne usluge.
Veliki rizici
Međutim, ovaj posao nosi velike rizike.
– Muškarci znaju da je prostitucija nezakonita u Iranu i da žene snose teške kazne, pa to koriste. Dešavalo mi se u raznim prilikama da sam imala seks sa nekim, a on mi nije platio i nisam mogla da se obratim nadležnim organima – rekla je Mahnaz, studentkinja na univerzitetu u Teheranu, koja je i seksualna radnica.
Mahnaz kaže da su troškovi života u Teheranu veoma visoki i da joj bavljenje drugim poslovima neće platiti račune.
“Brakovi iz zadovoljstva”
Poslije Islamske revolucije u Iranu 1979. godine, novi režim je pogubio brojne seksualne radnice, a javne kuće su zatvorene.
U nastojanju da se legitimiše korišćenje žena za seks, praksa onoga što je poznato kao “zawaj al-mutaa” ili “brak iz zadovoljstva” – brak koji podliježe ugovoru koji precizira njegovu dužinu i iznos nadoknade privremenoj ženi – postao je sve više preovlađujući.
Prema iranskom šiitskom islamskom sistemu, mutaa brak je dozvoljen i ne smatra se činom prostitucije.
Video snimci na društvenim mrežama prikazuju Iračane koji traže seks u Mašhadu, gdje zvaničnici tvrde da se samo upuštaju u privremene brakove.
“Najstarijim zanatom” se bave i muškarci
Podsjetimo, fenomen muških seksualnih radnika širi se u većim gradovima Irana. Jedna takva osoba je Kamjar, dvadesetosmogodišnji kasir u supermarketu, koji je do prošle godine živio sa roditeljima i nije mogao da plati troškove bez pomoći oca.
Sada može da priušti iznajmljivanje stana u centru Teherana i nada se da će se jednog dana preseliti u inostranstvo.
– Klijentkinje pronalazim preko naloga na društvenim mrežama. Ove žene su obično u tridesetim i četrdesetim. Jednom sam imao klijentkinju od 54 godine. Dobro se ophode prema meni, dobro plaćaju i uvijek prespavam kod njih. I usmenom preporukom dobijam mnogo klijentkinja – rekao je on.
Kamjar je školovani inženjer, ali ne vidi budućnost za sebe u oblasti koju je oduvijek volio, prenosi Blic.
– Oduvijek sam želio da postanem inženjer. Ali za mene nema posla. Volio sam jednu djevojku, ali nismo mogli da se vjenčamo jer nisam imao pravi posao. Nisam ponosan na ovo što sada radim – rekao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu