Nekada se cijeli grad vodom snabdijevao na ovom bunaru, do izgradnje vodovoda. Bunar je do skora bio sasvim zaboravljen, prekriven teškom betonskom pločom. Lokalna vlast, na inicijativu starijih mještana, odlučila je da, u okviru uređenja parkinga, srbačkom bunaru udahne novi život.
Kada je skinuta ploča, u dubini od desetak metara ukazala se vodena blagodet.
Bunar je poslije čamotinje i dugogodišnje tame pokazao svoju raskoš, vodu koja je napojila mnoge generacije Srpčana. Uređen je njegov okoliš i osmišljena nova namjena. Ugrađene su cijevi kako bi se voda dopremila na površinu, a stanovništvo na česmi moglo da osvježi u vrijeme ljetnjih vrućina – kazali su graditelji.
Srbačka firma „Metalbos“ donirala je metalni poklopac i ogradu kao poklon lokalnoj zajednici kako bi se stare građevine sačuvale od zaborava.
Mještanin Žarko Stojaković sjeća se da je bunar uveliko korišten 1973. godine, kada je on iz Nožičkog doselio u Srbac i zaposlio se u opštinskoj administraciji.
– Tada u Srpcu nije bilo gradskog vodovoda. Stanovao sam u zgradi pored bunara, kao i sada. Vodu odavde svi smo koristili za pranje, piće, kupanje… Bunar je zapravo imao ulogu gradskog vrela; uvijek su pored njega bili mještani, neki su rano ustajali da bi nagrabili hladne i svježe vode za svakojake kućne potrebe. Nikada nije presušio niti se bilo ko odavde vratio prazne kante – ispričao nam je penzioner Žarko Stojaković, kojeg za bunar vežu lijepe uspomene.
Ovaj bunar ima posebnu istorijsku vrijednost. U opštinskim dokumentima piše da je 1945. u centru ovog gradića na ušću Vrbasa u Savu bilo 22 kuće i 10 bunara. Posjedovale su ih porodice Mrđa, Umljenović, Kovačević, Tomić, Ćirić, Sladić, Jejinić i Timarac, što je smatrano valikom privilegijom i bogatstvom.
Sa tih bunara, zahvaljujući predusretljivim vlasnicima, pitkom vodom snabdijevali su se ostali, siromašniji stanovnici, koji nisu bili u mogućnosti da za sebe iskopaju bunar. Većina srbačkih bunara bila je duboka od šest do osam metara ali se voda za piće koristila sa većih dubina, kao što je bunar Steve Timarca.
Mještanin Ljubo Rakić požalio se na sugrađane koji skrnave gradske starine. Tako su oštetili i dio nadzida na bunaru, što je pokvarilo njegov lijep izgled nakon obnove.
– Urušen je dio okruglog zida od sitne cigle, što je za svaku osudu. Ne shvatam kome to smeta i zbog čega je bunar oštećen. To pokazuje lošu sliku o svima nama, neodgovornost prema zajedničkoj imovini kojom treba da se ponosimo, da je uređujemo i čuvamo, a ne da rušimo i kvarimo – smatra Rakić.
Katin bunar u Nožičkom
U Nožičkom je od davnina poznat Katin bunar, koji su iskopali Poljaci. Bio je decenijama zapušten ali je zaslugom mještana obnovljen. Bunar je izdašan, a litar vode izvire za osam sekundi.
U Nožičkom smatraju da voda s Katinog bunara okrepljuje i najumornije te da je blagotvorna za zdravlje. Bunar je u narodu prozvan Katinim po Poljakinji Kati, koja je živjela na ovom području.
Poljaci su ovdje živeli u prvoj polovini prošlog vijeka, a poslije završetka Drugog svjetskog rata kolektivno su se vratili u domovinu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu