Hvaljen i kuđen, građen, rušen i uvijek obnavljan, slikan kistom i okom, ljubljen riječnim talasima, opisan u pričama i pjesmama, znameniti most na Savi kod Gradiške je vječna inspiracija mnogih generacija.
Prvi most na Savi, preteča današnjeg od čelika i kamenih podzida kojim svakodnevno prelaze tone tereta i hiljade putnika iz Evrope i svijeta, piše istoričar Husref Hadžialagić, bio je privremeni, pontonski ili sastavljen od nekoliko većih brodova, međusobno povezanih koji su spajali dvije obale.
Prve mostove postavljala je vojska kako bi prešla na drugu obalu jer su često, kroz istoriju na dvije obale bivala dva sukobljena carstva, dvije sile i dvije carevine.
Tek u Kraljevini SHS Gradiška je dobila prvi stalni most preko Save. Bio je polupontonski koji se rastavljao na sredini prilikom prolaska brodova. O gradnji i otvaranju toga mosta ostavio je zapis u Spomenici škole u staroj Gradiški učitelj Stjepan Durum.
Za vrijeme školske 1921/22. godine počela se preko Save praviti drvena ćuprija iz Stare u Bosansku Gradišku. Prave je vojnici četvrtog pontonjerskog polubataljona pod konadom vrlog majora Nikole Kovačića – napisao je učitelj Durum svjedočeći kasnije u svojim zapisima da je most završen 26. augusta 1922. godine.
Sadašnji most, kojeg slikaju prioroda i ljudi, izgrađen je nakon Drugog svjetskog rata, oštećen u poslednjem ratu a obnovljen 1996. godine.
Most izgrađen u vrijem kraljevine Jugoslavije 1939. godine bio je među najljepšim ali se veliki željezni luk kratko zadržao iznad vode jer je srušen početkom Drugog svjetskog rata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu