Nekada je tu bila pošta, matični ured, velika prodavnica mješovite robe, bife za popiti čašicu domaće mučenice i pravu domaću kafu. Imao je Zaborak i salu za političko, društveno i kulturno okupljanje i igranke omladine, zgradu policije a u “zlatno doba” dugo godina radila je i vunovlačara, pekara, kovačnica, stočna pijaca.
Jedno vrijeme ovdje je bilo i sjedište poljoprivrednog dobra “Sloga”, prisjećaju se stariji žitelji Zaborka na kojima je i ostao cijeli ovaj kraj.
Tu je i ambulanta sa pred penziju jednom medicinskom sestrom. Kad ona pođe u zasluženu penziju, vjerovatno, kažu slijedi ključ u bravu i ambulanti. Doktor i sveštenik, pričaju Zaborčani, dolaze samo na poziv, najčešće da utvrde smrt i očitaju opijelo umrlim.
Osnovna škola nekada je pod svoj krov sklanjala i do 700 učenika iz brojnih okolnih sela. Danas u ovoj školi osnovno znanje stiče samo Dragica Racković koja pohađa četvrti razred osnovne škole, piše Glas Srpske.
Zbog nje, svakog dana, osim subote i nedjelje, dolazi učitelj Nikola Čokorilo, a već početkom naredne školske godine i ona će školskim autobusom u Čajniče. Sa Dragicom će, nakon što zamandali vrata škole i velike sportske dvorane kakve nema na daleko, poći i domar Radoš Ćeha.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu