Tako izgleda dobrodošlica u baru “The Misanthrope Society” (Društvo mizantropa) , koji, pored pića i hrane, ljudima nudi i predah od drugih ljudi.
Bar koji se nalazi u Tajpeju servira kreativne koktele, crni humor i prezir prema čovječanstvu.
Tu se mogu naći kokteli naziva poput “Više nisam čovjek”, “Posljednje riječi” i “Čaj sa ostrva duhova” (aluzija na koktel “Long Island tea”).
去年演講前，曾經收到一些報名表的提問，好奇問我是怎麼「轉化負能量」的？坐在電腦前，想著如何在投影片上精簡地回答這個問題，於是腦海浮現了最近很紅的那張迷因圖，上圖：以前的我，我好爛。（低沈）下圖：現在的我，我就爛！（燦笑）…
Posted by The Misanthrope Society 厭世會社 on Monday, February 24, 2020
I sam izgled bara karakteriše mrak crni zidovi, crni meni, crni tanjiri – čak je i pržena piletina crna, nakon što je marinirana na tradicionalni tajvanski način, prelivena alkoholom i zapaljena. Gosti koji naruče takvu piletinu mogu da je gledaju kako gori, dok čitav prizor podsjeća na pakao. Za one koji nisu ukapirali tu poruku, na zidu se nalazi citat Žan-Pol Sartra “Pakao je za druge ljude”.
Vlasnik bara je Čen Sijaoguai, a ova neobična ideja izrodila se iz njegove borbe sa ozbiljnom depresijom, zbog koje je mjesec dana proveo na liječenju na psihijatriji.
Kako je ispričao za CNN, želio je da stvori prostor za ljude poput njega.
– Mi ga zovemo Društvo mizantropa, što bukvalno znači da ovdje možete da mrzite cijeli svijet koliko god želite – rekao je on.
所謂咖啡館/他晃到這條巷子想找書，在茉莉沒找著，沒想到在我的書架上找到了。-這裡讓他想起了巴黎瑪黑的咖啡館，在黑色裡沉靜。人說巴黎是流動的饗宴，咖啡館是巴黎的縮影。然而在那樣清閒的日子裡，沒有人為哲學思辨，沒有人在附庸風雅，沒有流動…
Posted by The Misanthrope Society 厭世會社 on Tuesday, November 26, 2019
Sijaoguai želi da ljude privuče “tamnom stranom” i da im pomogne da pomažu jedni drugima i iskuse “toplinu drugih ljudi”.
Prema njegovim riječima, najviše su mu pomogli ljudi koje je upoznao u bolnici i želio je da napravi bar za ljude sa depresijom kako bi se međusobno upoznavali i jedni drugima pružili podršku.
Međutim, kako mnogi depresivni ljudi ne piju alkohol, jer on može da im pogorša simptome ili da se loše miješa sa lijekovima, Sijaoguai im u baru nudi i bezalkoholna pića, kafe, ali i knjige koje se bave depresijom.
Kako je rekao, ljudi tu dolazi i da plaču, da pričaju sa njim ili samo da čitaju knjige.
Na Tajvanu se o mentalnom zdravlju ne govori mnogo i često se pogrešno shvata i stigmatizuje.
– Ranije su takvi ljudi vjerovatno mogli da razgovaraju samo sa porodicom, prijateljima, koji zaista ne mogu da ih razumiju, posebno naši roditelji, starije generacije koji nemaju pojma ili znanja o problemima mentalnog zdravlja – reko je on, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu