Da bi ih podstakli da što više osiguravaju proizvodnju, Vlada Srpske subvencijama finansira 50 odsto osiguranja.
Semberski ratar Boško Radić redovno osigurava pšenicu. Za zasnivanje proizvodnje uloži oko 1.500 maraka po hektaru, a premija košta svega 40-ak maraka.
Osiguranjem ne može da pokrije oranice koje iznajmljuje, jer vlasnici zemljišta neće da sklope ugovore koji bi bili pravni osnov, što mu je problem i kada konkuriše za druge subvencije.
Sve parcele čiji sam vlasnik osiguram. Ne strahujem od vremenskih nepogoda. I ne gledam stalno u nebo. Sa prirodom nema šale. Nije to skupo. Pogotovo što nam u osiguravanju pomognu Vlada i Ministarstvo poljoprivrede RS – kaže Radić. On upozorava da je problem sa zemljištem koje uzima pod zakup.
– Te parcele ne mogu da osiguram, niti imam pravo na subvencije, a ima dosta poljoprivrednika koji obrađuju tuđu zemlju – kaže Radić.
Kod duvana, osiguranje je preduslov za ugovore sa organizatorima proizvodnje. Led je prošle godine u Zagonima i Kovačićima potpuno uništio zasade, pa je naplata štete bila dragocjena pomoć zemljoradnicima, kad već nisu ubrali duvan – navodi Radić.
Dragan Ristanović kaže da je zahvaljujući osiguranju uspio da pokrije bar troškove proizvodnje.
– Led je sve pobio. Šteta je djelimično ublažena, ali bolje išta nego ništa – kaže Ristanović.
Razlog zbog kojeg se teško odlučuju da osiguraju svoju proizvodnju, poljoprivrednici navode loša iskustva sa nekim osiguravajućim društvima. Prethodnih godina bilo je slučajeva da su poljoprivrednici više platili osiguranje nego što im je isplaćena šteta.
U osiguravajućim kućama, sa druge strane, kažu da je posljednjih godina povećan procenat osiguranih površina, a osim duvana, pšenice i uljarica, sve više se osigurava i voće. Osnovno osiguranje pokriva šteta od grada, a dopunski rizici, među kojima je poplava, zbog cijene se rjeđe ugovaraju.
Pojašnjavaju da se poljoprivredni proizvođači uglavnom opredjeljuju za osnovni vid osiguranja, od leda, požara i udara groma.
Proizvođači povrća se još teško odlučuju na osiguranje. Kažu da im je premija previsoka, a problem su i skupi atesti za plastenike koje traže osiguravajuća društva.
Mladen Lazić jedan je od najvećih proizvođača povrća u Semberiji. Na svom imanju godišnje proizvede oko 2.000 tona paprike, paradajza, cvekle.
– Za atest za jedan plastenik treba mi 600 KM, a ja imam sto plastenika. To su ogromne pare. Bio sam zainteresovan da osiguram lubenicu i dinju jer su mi to najosjetljivije kulture, ali i to bi me koštalo previše novca – kaže Lazić.
Osiguranje je investicija
U Ministarstvu poljoprivrede RS podsjećaju da poljoprivrednike, koji osiguraju usjeve, stoku i stočarske objekte, subvencionišu sa 50 odsto potrebnih sredstava.
Visina podsticaja na nivou je prošlogodišnjih. Agroekonomisti ističu da je osiguranje investicija, a ne trošak u proizvodnji pod otvorenim nebom i da je najskuplja neosigurana proizvodnja.
U Evropskoj uniji osiguranje je preduslov za ostvarivanje subvencija, od čega su domaći poljoprivrednici još daleko, ali svakako iz godine u godinu raste interesovanje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu