U ovoj opservaciji direktora Banjalučkog centra za ljudska prava Dejana Lučke sažima se više od 25 godina našeg odnosa prema demokratiji, građanskom obrazovanju i našim, ljudskim pravima. Dvije decenije nakon što smo, istina najviše na zagovaranje stranaca, u školske programe uveli izučavanje ovih pojmova, ništa ih više ne poznajemo, ne razumijemo, a ponajmanje od svega živimo.
Većina ljudi, vjerovatno, ni danas ne bi znala ni da kaže osnovnu definiciju demokratije, a kamoli da ovaj oblik državnog, pa i društvenog uređenja razlikuje od izopačenih poimanja ljudskih sloboda, sa kojim je najčešće poistovećuju. Ne, demokratija nije sistem u kojem svako može da „lane“ šta želi ili radi šta hoće, bez ikakvih stega i polaganja računa, već društvo odgovornih ljudi koji imaju, znaju i praktikuju svoja demokratska, građanska i ljudska prava, ali i obaveze. I to se ne svodi na izlazak na izbore.
Sve to mi danas, čini se, razumijemo i manje nego devedesetih godina kada smo počeli da učimo te „krupne“ riječi. A kako smo tada zauzeli stav da su to međunarodne gluposti i šuplje priče kojima nas „bombarduju“ oni koji hoće da nas zaglupe, do danas ga nismo promijenili. Danas se, međutim, na sve strane i u svim sferama života pokazuje koliko to radimo na svoju štetu.
Niko nama nije branio da u tome mislimo svojom glavom, usvajamo znanja, odbacujemo teorije u koje ne vjerujemo i zauzemo sopstvene stavove, odnosno da promišljamo demokratiju. To smo sami odabrali, potpomognuti najprije sistemom obrazovanja u kojem su nas ovim vrijednostima učili oni koji ih ni sami ne poznaju ili u njih ne vjeruju, a onda nas tako nepripremljene dočekivali manipulativni političari.
A mnogi od njih, treba da smo svjesni, itekako dobro znaju šta je demokratija, koje su njene vrijednosti i zašto im sve to ne treba među građanima.
To zabijanje glave u pijesak će nam doći glave više i od promaje, a možda i ekoloških katastrofa koje pokušavamo da ignorišemo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu