Neimenovani mladić odlučio je da, putem stranice “Ljudi Njujorka” svijetu ispriča priču o nesreći koja ga je smjestila u invalidska kolica i, još važnije, ko sa njim pored tih točkova korača kroz život.
– Sjećam se da sam osjetio trenutak u kojem život napušta moje tijelo onog momenta kada sam udario u dno bazena. Plutao sam tamo, nesposoban da se pomjerim. Pili smo cijelu noć, zbog čega su moji prijatelji u početku mislili da se šalim. Kad su me konačno izvukli i položili na zemlju, jedan od njih me je uhvatio za ruku – nisam je osjetio. Nedugo poslije toga izgubio sam svijest – svjedoči anonimni mladić.
Kada se probudio u bolnici, prva osoba koju je video bila je njegova sestra Eleja.
– Ona je četiri godine mlađa od mene i još uvijek se sjećam dana kada se rodila. Jedno od mojih prvih sjećanja je kako je držim u rukama. Bio sam tako ponosan, znao sam da će uvijek biti moja mlađa sestra. Dok smo odrastali nismo imali mnogo, pa pretpostavljam da smo utjehu tražili u zajednički provedenom vremenu – kaže momak.
Eleji je najomiljenije bilo da spava na kauču u bratovljevoj sobi, prenosi Blic.
– Uvijek je bila malo stidljivija, pa sam je gurao. Nakon razvoda naših roditelja morali smo sami da se snalazimo. A još tada, kao dječak sam znao koliko pažnje treba petogodišnjoj djevojčici, pa sam se trudio. Pretvarao sam se da je Hana Montana kul, jer sam znao da je sve što govorim-istina. Oboje smo lišeni normalnog djetinjstva. Znam da se mučila na ulasku u pubertet – priča mladić.
Jedne noći Eleja ga je pogledala i pitala: “Kako to da nisi potišten kao ja?”.
– To mi je zaista slomilo srce. To je bilo nedugo prije moje povrede, a nakon što sam se povrijedio, kao da smo se zamijenili. Odjednom sam osjećao da sam spreman da odustanem, ali ona nije dozvolila da se to dogodi. Moja paraliza je natjerala da shvati da treba da cenimo ono što imamo, a onda je i ona mene “navukla” na taj način razmišljanja. Uvijek me podsjeća na to – kaže momak.
Kanadska vlada plaća stan u kojem ovaj mladić stanuje, kao i njegovu zdravstvenu zaštitu. Zahvaljujući prijateljima dobio je i kombi za osobe sa hendikepom.
– Čak sam se vratio i u školu. Postoji toliko tehnologije koja mi olakšava, mogu da radim dizajn pomoću svojih usta. I što je najvažnije, imam sestru sa kojom mogu da razgovaram svaki dan. Nekoga ko me poznaje i razumije i dijeli iste, duboke korene. Nekoga ko me gura i govori mi da je ponosna na mene. Nekoga ko me tjera da želim da joj vratim na isti način na koji ona daje meni – zaključio je mladić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu