Pravo zaposlenih sa decom mlađom od 12 godina na plaćeni odmor nije bila njihova opcija. Svi su odgovorili na pozive struke i ostali da, rame uz rame sa starijim kolegama, daju svoj maksimum u liječenju pacijenata na respiratorima, koji su od početka marta pristizali baš u ovu kliniku.
Anesteziolog Slaviša Kovačević situaciju sa koronom dočekao je kao volonter specijalizant na završnoj godini. Iako je kod kuće imao malo dijete i bebu na putu, a svoju specijalizaciju plaćao sam, nijednog trenutka nije bio u dilemi da li tokom pandemije želi da nastavi sa radom. Baš kao i njegove kolege, odlazio je na dežurstva redovno, a najradosniju vijest da mu se supruga porodila dobio je 3. aprila dok je u kovid-bolnici brinuo o pacijentima sa najtežom kliničkom slikom.
Nisam mogao ni da se radujem ni da slavim, morao sam da budem na radnom mjestu i da se posvetim pacijentima. Ovo je šansa da naučimo najviše od onih najboljih. Za mene je ovo iskustvo i praksa kakvu nikada niko neće više moći da mi pruži, jer se ovakve stvari dese jednom u 100 godina – priča Slaviša za Novosti.
Ipak, nagrada za požrtvovanost stigla je kada se najmanje nadao, pa je već narednog dana dobio vijest da je primljen u radni odnos na šest mjeseci. On kaže da ugovor nije promijenio ništa u njegovom odnosu prema poslu kojem je jednako posvećen. Iako mu je, kaže, najteže dok je u jedinici za kovid, muke ne prestaju ni kada dođe kući.
Porodica Slaviše Kovačevića
– Kad uđemo u to kovid-odjeljenje i vidimo taj prizor i mlade ljude koji tamo leže, znamo da radimo ispravnu stvar. Dosta je i onih koji su na kiseoniku, na granici da im je potreban respirator, i oni zahtijevaju našu stalnu prisutnost, da motrimo na njih i ako treba da ih intubiramo. Kada dođem kući, strah se nastavlja. Bacam svu garderobu sa sebe, ulazim u kadu, ne smijem da zagrlim i poljubim djecu, postoji strah da ih ne zarazim. Zato sve vrijeme dok sam u kući nosim masku. Bebu još nisam poljubio, a stariju kćerku stalno guram od sebe iz predostrožnosti. Od prizora iz bolnice dugo mi treba da se vratim u normalu – iskren je Slaviša.
Anesteziolog Ines Veselinović, majka dvije djevojčice od 10 i 12 godina, kaže da je i prije vanrednog stanja znala da će situacija biti teška, pa je djecu izolovala od sebe i poslala ih kod bake.
– Mama je stara, ne smije da izlazi, tako da su one već gotovo dva mjeseca u stanu. Vidimo se preko video-poziva i kada im donesem šta im treba. Gledam ih sa pet metara udaljenosti, ne mogu da ih zagrlim, ne mogu da ih poljubim. Nacrtale su crtež kako se mama bori protiv kovida i to me je rasplakalo – priča za naš list Ines.
Ona objašnjava da tokom jednog dežurstva, koje traje 24 sata, u kovid-odjeljenje ulazi dva puta na po četiri sata jer je ispod opreme koju koriste nemoguće izdržati duže.
– Tamo smo pod tim maskama koje su specifične, zategnute, nije lako disati u njima, nikad ne možete da udahnete onoliko vazduha koliko vam je potrebno. Od njih krene i glavobolja, a ožiljci ostaju i po nekoliko sati. Podjednako nosimo i taj rizik i strah, kako naši ljekari na specijalizaciji, koji imaju tek začete mlade porodice, tako svi naši anestetičari, medicinski tehničari i sestre, pa čak i nemedicinsko osoblje – priča ova Nišlijka.
Od svega što prožive u bolnici, najteže im, kaže, pada kada ne uspiju da sačuvaju ljudski život.
– Kada pacijent izgubi bitku, kada dođeš u situaciju da isključiš respirator jer je gotovo… Kada sve za šta smo se spremali i učili jednostavno ne bude dovoljno da se sačuva nečiji život. To je najteže – otkriva nam Ines.
DAN I NOĆ KRAJ OBOLJELIH
Tokom više od mjesec dana neprekidnog angažovanja u liječenju životno ugroženih pacijenata, angažovano je cjelokupno ljudstvo Klinike za anesteziju i intenzivnu terapiju u Nišu. Više od devedeset anesteziologa i mladih specijalizanata Klinike pojačano kolegama iz Leskovca, Zaječara, Pirota, Vranja, Aleksinca, Majdanpeka i Prokuplja danonoćno je u smjenama od po četiri sata vodilo najtežu bitku u izuzetno teškom okruženju sa velikim brojem pacijenata. Zajedno sa oko 150 sestara i tehničara, rade neprekidno u šest jedinica intenzivne njege u starom i u novom objektu Kliničkog centra Niš – kaže Radmilo Janković, direktor ove klinike.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu