Kako kaže Bojan Džuveleković, direktor Destilerije, od žutavke se dobija rakija specifične arome koju je teško opisati.
– Ona, jednostavno, mora da se proba. Za poznavaoce dobre kapljice ona je pravi delikates. Njena stabla su stara preko 50-60 godina i nema ih puno. Za koju godinu, na žalost, ni na Majevici je neće biti. Mi smo uspjeli da je okalemimo i prebacimo kod nas, te da podignemo sopstvene zasade žutavke. Pored samog voća, u konačnom izgledu rakije učestvuju i mikroklima, nadmorska visina, ruža vjetrova i ta rakija ne može da liči ni na jednu drugu – objašnjava Bojan, koji je s bratom Mladenom 2017. pokrenuo „Epohu“, smještenu na obroncima planine Majevice, gdje se ljudi voćarstvom bave vijekovima unazad.
– Majevica kao region ima specifične i veoma dobre uslove za proizvodnju voća. To je jedan od razloga zbog kojih smo odlučili da se bavimo ovim poslom, a i proizvodnja rakije ovdje je tradicija skoro svake domaćinske kuće. Rakije proizvodimo bez dodavanja ikakvih vještačkih aroma, šećera, niti pojačivača ukusa. Ono što je priroda dala u toj godini, to je pretočeno u rakiju – kaže naš sagovornik.
Dodaje da se pored šljive, kajsije, dunje, viljamovke, u „Epohi“ proizvodi i travarica na bazi šljive.
– Kad je riječ o šljivi, radimo kupažu tri sorte, od kojih je jedna takođe stara autohtona sorta – požegača, koja se još zadržala malo u Srbiji, u okolini Valjeva, i kod nas na Majevici. I njena su stabla stara, pa ne rađaju svake godine. Ali, kad rode, to je sorta šljive koja je nezamjenjiva. Rakija proizvedena od požegače, odležala u drvenim buradima, ima veoma visok kvalitet i na svim takmičenjima pobjeđuje, čak i škotske viskije i francuske konjake – naglašava Džuveleković.
Pored standardne serije bezbojnih rakija, ova destilerija ima i barik liniju, a to su rakije koje su odležale u drvenim buradima zapremine 225 litara.
– Ta burad su pravljena od šumadijskog hrasta kitnjaka, a drvo mora da bude staro minimalno 60-70 godina, dok se građa prirodno suši tri godine. Rakija iz tih buradi, zbog primarnih aroma iz voća, kompleksnija je i bogatija. Kombinacija primarnih aroma i aroma dobijenih od bureta daje nezaboravan ukus. Mi ne radimo nikakvim prečicama. Jednostavno, šljiva mora da odleži minimum pet godina, kajsija oko godinu i po do dvije, dunja minimum četiri godine, da bi se razvile arome drveta odnosno buke – kaže Bojan.
Maksimalan kapacitet destilerije Džuvelekovića je 30 do 35 hiljada litara, odnosno do 50.000 boca.
– Ovom kraft metodom, gdje se sve radi ručno, gdje svaka faza prolazi ispred očiju i kroz ruke radnika, ne može se proizvesti više. Sve preko toga je industrijska proizvodnja. Takođe, kod nas voće mora da bude konzumno, ne može biti zeleno ili trulo. Ono stiže u gajbicama, onda se odvajaju truli i zeleni plodovi, voće se pere, pasira, odvajaju se koštica i peteljke. Takav kom ide na fermentaciju. Fermentacija je u zatvorenim inoks sudovima, kontrolisana upotrebom kvasaca i enzima, a svaka faza u procesu proizvodnje zadovoljava zdravstvene standarde za proizvodnju hrane. Ostavili smo jedino tradicionalne srpske kazane, koji su se kod nas oduvijek koristili, a nauka ih je malo dotjerala – objašnjava Bojan.
Dodaje da se rakija koja se pravi u „Epohi“ destiliše na drva.
– Temperatura na drva ne može da se kontroliše da bude jednolična; čas je slabija, čas jača. A na različitim temperaturama oslobađaju se različite arome. Zato su te rakije bogatije aromama od rakija koje se destiliši na gas. Ima tu i romantična strana, jer neko uvijek mora da kontroliše vatru, pa se pored kazana popije i koja rakija i zapjeva. Te rakije su, osim aroma, bogatije i dušom. To je i naša tradicija, koju treba zadržati – ističe Bojan.
Kad je riječ o isplativosti proizvodnje rakije, kaže da je potrebno minimalno desetak godina da bi investicija počela da se vraća.
– Mi smo još u fazi razrađivanja brenda. Međutim, već imamo ozbiljne količine da možemo da zadovoljimo i neke ozbiljnije kupce. Ko ima strpljenja i ko ne ide prečicama, ima računa od ovog posla, ali to je obično posao za drugu generaciju – ne krije Džuveleković.
Podsjeća da već sada imaju dosta kvalitetnih rakija, te devet svojih etiketa.
– Od ove jeseni počećemo da podižemo svoje zasade. U prvoj godini plan je pet hektara, a u naredne dvije godine još 11 hektara voćnjaka. Cilj nam je podignemo primarnu proizvodnju, kako bi nam i kvalitet rakija bio za stepenicu bolji. Međutim, i dalje ćemo kupovati voće od lokalnih proizvođača, jer želimo da i ljudi oko nas osjete benefit postojanja destilerije u ovom kraju – poručuje Džuveleković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu