Poslodavci u Srpskoj u prošloj godini ostvarili su više od 4 milijardi dobiti. Aktuelni propisi omogućili su im da te milijarde podignu u gotovini uz plaćanje samo 10 odsto poreza. Javna je tajna da nakon podizanja dobiti u gotovini mnogi od njih radnicima isplaćuju dio plate “na ruke” i na taj način nanose štetu Republici Srpskoj, Fondu penzionog i Fondu zdravstvenog osiguranja.
Dakle ogroman dio tog novca svjesno se gura u sivu zonu, a šablon po kojem su radnici prijavljeni na minimalac, dok ostatak zarade dobijaju „na ruke”, postao je uobičajena praksa kojoj kontrolni organi ne uspijevaju, ili ne žele, da stanu u kraj.
Posljedice ovakvog sistema po same radnike su dugoročne i pogubne, jer prijavljivanjem na najnižu platu automatski gube mogućnost podizanja stambenih ili bilo kojih drugih bankarskih kredita, dok najteži udarac dolazi na kraju radnog vijeka, kada shvate da su osuđeni na minimalne penzije umjesto dostojanstvene starosti.
Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske kaže da im se redovno dešava da se radnici nakon penzionisanja obraćaju Sindikatu sa pitanjem zašto su im penzije tako male.
– To se dešava upravo zato što je gotovo cijeli život bio na minimalcu i primao novac na ruke. Znam da nekad i radnici žele da im se na takav način isplaćuje novac jer nemaju povjerenja u naš penzioni i zdravstveni sistem jer kako kažu: kad odem doktoru moram da sve plaćam, ko će doživjeti penziju, da li će uopšte biti penzija? Ipak, radnici su oštećeni i kada su u pitanju penzije, zdravstvene usluge, u slučaju nezaposlenosti. Sva prava i kod PIO i kod dječje zaštite i kod nezaposlenosti zavisi upravo od visine plate – rekao je Stanković.
Ispaštaju Fond zdravstvenog osiguranja, a Fond PIO na mjesečnom nivou nema dovoljno novca za isplatu penzija pa se iz budžeta izdvaja najmanje 20 miliona KM. Bez obzira na to vlast propušta priliku da oporezuje one koji najviše zarađuju, pa je porez na dobit svega 10 odsto, dok porez na dividendu uopšte ne postoji. I to je najmanje u regionu.
Prema riječima Stankovića oni koji isplaćuju dio „plate na ruke“ predstavljaju nelejalnu konkurenciju poslodavcima koji legalno rade.
– Vjerujte da je bilo slučajeva da radnik prelazi od jednog poslodavca kod drugog, a kad formalno kada pogledate kod tog drugog poslodavca je plata značajno manja. Zašto? Zato što prvi poslodavac posluje legalno, recimo isplaćuje platu 1.500 KM, a sve ide preko banke. Ovaj drugi isplaćuje 1.100 ili 1.200, a onda 600-700 KM „u koverti“ – objasnio je Stanković.
Na pitanje da li takva praksa može biti alarm za kontrolne organe, Stanković je rekao da su na to ukazivali u okviru tijela Vlade Republike Srpske za borbu protiv sive ekonomije.
– Imamo primjere poslovnih subjekata koji svaki mjesec, negdje oko 15. u mjesecu, podižu novac i znamo onda da sigurno taj novac ide u koverte radnicima. Tad se obično isplaćuje i plata i nakon dan-dva podiže se gotovina sa računa i isplaćuje se dio „na ruke“. Postoje mehanizmi, postoji način da se mogu pratiti tokovi novca. Ako bi to zajednički radili i uz malo više kontrole, odnosno ako vidimo i da pojedini poslodavci imaju enormnu dobit da su plate na minimalcima ili nešto iznad minimalca to bi trebali onda biti prioritetni subjekti koje bi kontrolisala inspekcija rada, odnosno Poreska uprava Republike Srpske – naglasio je Stanković.
Ono što posebno zabrinjava je činjenica da institucije imaju mehanizme za suzbijanje ove pojave, ali izostaje efikasna reakcija na terenu, zbog čega se stvara utisak da se siva ekonomija prećutno toleriše.
Stanković skreće pažnju na to da su rad na crno i angažovanje radnika bez ugovora o radu izraženi u svadbenim salonima i građevinarstvu, gdje zaposleni često rade potpuno neprijavljeni ili „na crno“ obavljaju dodatne poslove za druge poslodavce. Zbog ovakve situacije na terenu, Savez sindikata zahtijeva od vlasti uvođenje oštrijih mjera i daleko rigoroznije kontrole i kazne inspekcijskih organa, kako bi se izvršio pritisak na nesavjesne poslodavce.
Da je u pitanju mogućnost podizanja keša uz samo 10 odsto poreza sistemski problem i stvaranje nelojalne konkurencije onim privrednicima koji posluju potpuno legalno, pokazuju i finansijski bilansi. Najveće profite ostvaruju upravo sektori u kojima su zvanične plate među najnižima, a to su građevina i trgovina.
– Nije normalno da prosječna plata u građevinarstvu bude 1.200 KM kada je generalno prosječna plata 1.600, a vidite cijene stanova, na primjer u Banjaluci gdje kvadrat košta šest ili sedam hiljada KM. Kada pokušate naći majstora dnevnica je 150, 200 ili 300 KM, a neko bude prijavljen na najnižu platu ili nešto malo iznad toga. Tako je u trgovini. Kod nas je trgovina prvi put premašila iznos od milijardu KM dobiti. Ostvaren je ekstra profit po ovim naglim poskupljenjima i dizanjem cijena osnovnih životnih namirnica. Uz povećanje plata, skuplje gorivo i električnu energiju trgovci podižu cijene, a kad sve to pojeftini njihove cijene se ne mijenjaju.
Hoće li se vlast odlučiti za uvođenje progresivnih poreskih stopa i oporezivanje onih koji zarađuju najviše izjednačiti sa regionom ostaje da vidimo.
– Ako neko ostvaruje ekstra profit, onda treba biti više i oporezovan, a ako neko preživljava, na primjer prerađivačka industrija, ajde da im damo neke benefite na račun onih koji ostvaruju ekstra profit – rekao je Stanković.
BONUS VIDEO
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.