Iskustva zaposlenih majki u balansiranju posla i porodice: Duboko ukorijenjeni RODNI OBRASCI u podjeli kućnih poslova

Iako postoji nominalno učešće muškaraca u obavljanju zaduženja u domaćinstvu, glavni dio fizičkog, emotivnog i logističkog rada i dalje nose žene.

– Moj muž pomaže, ali samo zato što ja sve unaprijed organizujem i postavim ritam. Lakše mi je da sve uradim nego da objašnjavam svaki korak – rekla je jedna od učesnica fokus grupe, koje je za projekat “Karijera i mama 2025” odradio Institut za filozofiju i društvenu teoriju iz Srbije.

Učešće muškaraca često nespretno i površno

Jelena Ćeriman iz Instituta rekla je da je u svim fokus grupama, učesnice su dosljedno priznavale značaj učešća muškaraca u obavezama vezanim za brigu o djeci i domaćinske poslove.

– Međutim, njihova iskustva pokazuju da je ovo učešće nespretno i često površno i često ga žene tretiraju kao „ispomoć”, a ne kao zajedničku odgovornost za djecu i porodicu – rekla je ona.

Mahira Poljak iz SUFBIH, jednog od šest partnera projekta CAM2025 smatra da retoriku – pomaže mi moj muž u kući – treba zamijeniti sa uključen je u održavanje zajedničkog domaćinstva, a tako treba biti i kada su u pitanju djeca.

Neke žene su opisale izuzetno visoke nivoe samonametnutog „multitaskinga“ i produktivnosti. Jedna učesnica, trudna i na porodiljskom odsustvu, rekla je da upravlja svojim punim radnim vremenom, poljoprivredom u staklenicima i uz to i domaćinstvom: „Možda nas je emancipacija učinila pomalo mazohistkinjama… Jednostavno preuzimam mnogo toga. Ne moram, želim. Daje mi to kontrolu.“

Ovaj stav – iako prikazan kao osnaživanje – takođe sugeriše internalizovane pritiske na žene da obavljaju višestruke uloge bez institucionalne podrške.

Opservacije podvlače postojanje rodnih očekivanja, gdje se angažman muškaraca u porodičnom životu često vidi kao diskrecioni ili dopunski, dok je angažman žena pretpostavljen i obavezan.

Kulturološka i politička promjena ka prepoznavanju muškaraca kao aktivnih, kompetentnih i odgovornih njegovatelja je ključna za postizanje prave rodne ravnopravnosti – kako na tržištu rada, tako i unutar domaćinstva.

Manjina učesnica je opisala izuzetno kooperativne i emotivno podržavajuće odnose sa partnerima.

– Ja sam osnažena i obrazovana žena, i imam sreće što imam partnera koji to podržava. Oboje kuvamo, kupujemo, čistimo i brinemo o bebi… Ako bih morala da kvantifikujem, podjela je 8:2 – ali to mi odgovara, jer je dogovoreno – naglasila je jedna od učesnica.

Teško održivi balans

Sve učesnice, bez obzira na bračni status, sektor zaposlenja ili broj djece opisale su pomirenje posla i života kao naporan „balans“ koji je teško održati.

Izazovi se najintenzivnije manifestuju u ranim godinama materinstva i prilikom povratka sa porodiljskog odsustva.

– Godina u kojoj sam se vratila sa porodiljskog odsustva bila je najstresnija godina u mom životu. Dojim, putujem na posao, pripremam obroke i balansiram osmosatni radni dan – rekla je jedna učesnica.

Neke žene u javnom sektoru govorile su o formalnim pravima npr. plaćeno bolovanje, fiksno radno vrijeme, mnoge su napomenule da je napredovanje u karijeri „van dometa“ nakon što bi postale majke.

S druge strane, žene zaposlene u privatnom sektoru ili nevladinim organizacijama navele su nesigurnost u vezi sa radnim mjestom i strah od odmazde kao prepreke za ostvarivanje čak i svojih osnovnih prava.

–  Ako se dijete razboli, očekuje se da nađeš nekog drugog da se brine o njemu – ili rizikuješ gubitak posla – navela je jedna od učesnica.

Strukturna ograničenja

Ćeriman je kazala da izvještaj pokazuje da iako zaposlene majke u BiH koriste izuzetnu kreativnost i izdržljivost u balansiranju posla i brige o djeci, strukturna ograničenja ozbiljno ograničavaju njihovu dobrobit i karijerne izglede.

Jedan od značajnijih zaključaka bilo je normalizovanje žrtvovanja: ideja da se karijerne ambicije žena moraju odložiti ili da je emotivna iscrpljenost majki neizbježna. Ipak, ove diskusije su takođe ponudile alternativne vizije – egalitarnog partnerstva, institucionalne odgovornosti i intersekcionalnih politika roditeljstva.

Na kraju, ovo istraživanje potvrđuje važnost ženskih glasova, ne samo kao metodološkog izbora, već kao političkog imperativa.

Njihovi uvidi nude plan za promišljanje o pravednijoj organizaciji rada i brige-ovo su neke od njihovih ključnih preporuka: uskladiti radno vrijeme škola sa radnim vremenom radnih organizacija, proširiti infrastrukturu javne brige o djeci, uvesti ciljanu podršku za samohrane majke te izjednačiti prava majki koje doje sa drugim grupama koje imaju pauze za odmor tokom rada.

Među preporukama je i uspostaviti efikasne mjere i mehanizme zaštite protiv diskriminacije majki na radnom mjestu, pokrenuti javne kampanje koje izazivaju tradicionalne rodne uloge i naglašavaju brigu o djeci kao zajedničku odgovornost oba roditelja, ali i kao društvenu odgovornost, integrisati obrazovanje o rodnoj ravnopravnosti u škole, fokusirajući se na dječake i mladiće kao buduće njegovatelje i roditelje, podstaći fleksibilnost na radnom mjestu ne samo za žene, već i za muškarce.

Smjernice za poslodavce

– Jaz između zakonodavstva i realnosti zahtjeva jasnije smjernice za poslodavce, jače mehanizme za djelovanje inspekcije rada i podizanje svijesti. Nedostaju dodatne zaštitne i podsticajne mjere koje bi pozitivno uticale na rodnu ravnopravnost osiguravajući jednaku raspodjelu porodičnih obaveza i promovisale rodno osjetljive porodične politike – navodi se između ostalog u zaključcima. 

Božo Marić predsjednik Sindikata uprave Republike Srpske, koji je nosilac projekta CAM2025 smatra da sindikati u BiH moraju raditi na pokretanju inicijative da se ratifikuju članovi 7, 8, 16 i 23 Evropske socijalne povelje, koji govore o pravima djece, žena i socijalnim politikama.

– Da su ove odredbe Evropske socijalne povelje ratifikovane one bi obavezale sve politike i sve nivoe vlasti u BiH i morale bi se primjenjivati. Ta povelja je za nas sindikate strateški dokument – rekao je Marić.

On ističe da je to veliki politički izazov jer BiH trenutno izdvaja 1,9 % BDP za socijalnu politiku iako je u Evropi to čak 3,4%.

Inače, Evropska unija sufinansira projekat  CAM2025 koji provodi 6 partnera iz BiH i Srbije (SURS, SEC, SUFBIH, SDSZBIH, OKO, IFTID) s ciljem unapređenja prava žena kroz ravnotežu između privatnog i poslovnog života. Projekat je fokusiran na: prilagođavanje zakonodavnog okvira u vezi sa roditeljskim pravima, edukaciju i osnaživanje žena – posebno sindikalnih liderki I promjenu društvene svijesti kroz javnu kampanju „Sve uloge žene“.