(VIDEO) "Uvijek sam željela puno djece, a on dvoje" Ljubav Emilije i Đorđa je počela u školskim klupama, a danas imaju 7 sinova, evo kako izgleda njihov život

Emilija je oduvijek željela veliku porodicu, a Đorđe je bio skromniji, dovoljno mu je bilo dvoje djece. Ipak, kako kažu, prelomili su na broju sedam.

Ovaj mladi bračni par gostovao je na Blic TV gdje su pričali kako je odgajati sedmoricu sinova i sa kakvim izazovima se suočavaju gotovo svakodnevno.

– Zavoljeli smo se kad sam ja imala 15, a Đorđe 18 godina. Nakon pauze od tri godine, počeli smo da živimo zajedno i tako je krenula naša priča – rekla je na početku razgovora Emilija.

“Ima i negativnih komentara, ali ih ne čitamo”

Dodaje da je oduvijek želela da ima veliku porodicu i mnogo djece.

– Ja sam željela da imam puno djece, Đorđe je želio dvoje, ali prelomilo je na sedam – sa osmijehom je rekla Emilija.

Na pitanje kako ljudi reaguju kad ih vide, kažu da ima raznih komentara, ali da se ne obaziru na one negativne.

– Negativne komentare ne čitam. Samo napišem: slava Bogu i hvala Bogu za sve, i tjeram dalje. Najiskrenije, ne vidim zašto bi neko karakterisao kao nešto negativno. Trebaju nam djeca, treba rađati, zaista treba. Ima još dosta porodica sa ovolikim brojem djece, nismo jedini – ističe Emilija

“Od jutra do večeri živo je i veselo”

Đorđe je ispričao da je u njihovoj porodici uvijek živo i veselo.

– Takvi su nam i karakteri, idemo, guramo. I djeca su sa nama, i oni su isto živahni. Ne staje se od jutra do večeri, sve se smiri tek uveče kad oni odu na spavanje – kaže Đorđe.

Kako uspijeva i da radi, Đorđe objašnjava da je to rad od kuće.

– Posao je preko laptopa i preko telefona. Kada imam neku pauzu od obaveza, sednem u kafić i završim sve što treba – kaže Đorđe.

“Trojica idu u školu, četvorica u vrtić”

Sedmo dijete su nedavno dobili. Na pitanje znaju li gdje su sada Viktor, Vuk, Vladimir, Dušan, Aleksandar, Arsenije i Despot, uglas su rekli: “U školi i vrtiću”.

– Imamo tri školarca, ostali su u vrtiću. I najmlađi je skoro krenuo u vrtić, tako da je sad sve mnogo lakše -objašnjava Emilija.

Na pitanje na koga su karakterno povukli, Emilija kaže: “Ako su povukli na moj karakter, ja se ne brinem za njih uopšte, iskreno. Ali miješano je. Svi su borbeni i ratoborni, tako da se ne brinem. Sada su mali, idu u prvi, treći i četvrti razred, i zasad nema problema”.

Đorđe kaže da su glavni “komandanti” prvi i drugi sin, ali da peti i šesti uspješno pariraju.

– Smjenjuju se prvi i drugi, uglavnom… Zna šesti da bude komandant, ali i peti. Njih dvojica u visokim tonovima diktiraju – kaže Đorđe sa osmijehom.

Da li tonovi ikada utihnu, kažu uglas da je to noću.

– Najmlađi je bolji nego šesti, koji je problematičan. Šesti se budi mnogo češće, rastu mu petice, tako da je to vriska preozbiljna. A ovaj malecki, sedmi je oguglao izgleda još u stomaku. Sedmi će biti najmirniji, on je navikao na sve, mora da se prilagodi – priča Emilija.

“Život u Surduku nije jeftiniji u odnosu na Beograd, ali je zdraviji”

Porodica se iz Beograda preselila u Surduk.

– U manjem mjestu život je mnogo prirodniji, lakši, zdraviji, normalan. Dok su mali svakako. Poslije, kad bude krenula srednja škola, tad će biti problem. Tu smo malo u nedoumici jer će morati da putuju do Beograda – kaže Đorđe.

Da li je život jeftiniji u Surduku, Emilija kaže da ništa nije jeftinije.

– Znate kako, nije jeftinije ništa”, a Đorđe se nadovezuje: “Godišnje prelazimo kilometražu kao da sam taksista, bukvalno. Mi smo prešli za skoro tri godine malo više od 150.000 km, sa nekoliko automobila. I to samo za razvoz, na primjer, do škole, vrtića, vratim se nazad, pa engleski, trening… – nabraja Đorđe.

“Koliko god novca da imaš danas, ne znači da ćeš ga imati za pet godina”

Kada razgovaraju s ljudima koji imaju jedno dijete i koji razmišljaju da li imati drugo jer je sve skupo, kažu im: “Sve se može s vjerom u Boga”.

– Koliko smo puta bili u situaciji da nam tačno tog dana stigne novac za nešto što nam treba, i to u dinar – kaže Đorđe, a Emilija dodaje:

– Što se novca tiče, ljudi u Prvom i Drugom svjetskom ratu su živjeli u mnogo većim domaćinstvima, pa se rađalo mnogo više djece. Ali za razliku od tada, mi danas treba da imamo kao roditelji i auto-sjedišta, i određena pomagala, kolica… Više se novca troši, svakako. Ali imati novac danas nije garancija da ćeš ga imati sutra ili za pet mjeseci, ili za godinu dana. Prosto, uslovi u poslovanju se mijenjaju. Tržište se mijenja. Uvijek nešto mora novo da se radi. Sve je neizvjesno. I koliko god da imaš danas novca, nije nužno da ćeš ga imati i za pet godina toliko. To se desilo i nama – napominje Emilija, piše Blic.

Za kraj razgovora, pričali su o tome kako izgleda njihovo porodično putovanje: “Imamo veliki kombi, sivi. Svake godine idemo na more, samo ove nismo. Pakovanje do krova i cijelu noć vožnja. Kad prelazimo granicu, carinici kažu – svaka čast, je l’ su svi vaši”.