Društvo

"Tamo ima mnogo svijeta" Rade (85) tvrdi da svake noći ide "NA ONAJ SVIJET" kod supruge

U mirnom selu Odžaci kod Trstenika živi 85-godišnji Rade Marković, skroman i povučen čovjek koji tvrdi da svakodnevno živi dva života. 

"Tamo ima mnogo svijeta" Rade (85) tvrdi da svake noći ide "NA ONAJ SVIJET" kod supruge
FOTO: RINA

Jedan je ovaj, zemaljski, među ljudima i komšijama, a drugi počinje svake noći kada zaspi. Tada, kako kaže, odlazi na onaj svijet gdje ponovo susreće svoju pokojnu suprugu Zorku i druge drage ljude koji više nisu među živima.

Rade već dvije decenije živi sam. Njegova supruga Zorka preminula je kada je on imao 63 godine, a ona 58. Iako je od tada prošlo mnogo vremena, starac kaže da je nikada nije zaboravio i da je svake noći ponovo sreće u snovima, prenosi Telegraf.

– Kako legnem da spavam, ja odmah nisam ovdje. Kao da sam tamo. Prvo vidim moju Zorku. Ona me vodi i pokazuje mi gdje je njena soba, a gdje je moja. Sve je puno svetlosti, kao da su svuda zapaljene sveće – priča Rade za RINU.

Ovaj vremešni domaćin vjeruje da mu je sudbina bila predskazana još u mladosti. Sjeća se susreta sa jednom ženom koja mu je, gledajući u dlan, rekla da će u 63. godini ostati bez supruge i da će živjeti dug, ali težak život – čak do 96. godine.

– Sve je pogodila. Rekla je da ću ostati bez žene i da ću dugo živjeti. Došla je kod nas slučajno i to nam vidjela, ni dinar nije uzela za to – kaže Rade.

Nakon Zorkine smrti, tvrdi da je prvih četrdeset dana imao osjećaj kao da je ona i dalje pored njega. Kasnije su, kako kaže, počeli snovi u kojima je ponovo viđa. U tim snovima često razgovaraju, šetaju i susreću druge ljude koji su odavno napustili ovaj svijet.

– Tamo ima mnogo svijeta, svi su u nekoj svjetlosti. Lijepo je, to ne može riječima da se opiše. Valjda je to tak raj – kaže on.

Rade tvrdi da u tim snovima ponekad prolazi kroz neobična mjesta i prostranstva. Jednom je, kako priča, pokušavao da se popne uz strmo brdo, ali mu nije uspevalo sve dok se nije prekrstio i pomolio Bogu.

Iako njegova priča mnogima može zvučati neobično, Rade kaže da mu takvi snovi donose utjehu i snagu. Prisjeća se da mu je najteže bilo na dan sahrane njegove supruge.

– Prišao sam kovčegu, poljubio je i kada sam se okrenuo zamalo sam pao. Nikad je nisam prebolio – priznaje.

Danas dane provodi mirno, u kući u kojoj živi sam. Ipak, kaže da se nikada ne osjeća potpuno usamljeno, jer vjeruje da će jednog dana ponovo biti sa svojom Zorkom. Pitao sam je u snu zašto me ne zove. Rekla mi je: ‘Doći ćeš jednog dana.’ Taj dan čekam već 21 godinu – kaže Rade.

Smrti se, dodaje, ne plaši. Vjeruje da će doći trenutak kada će ga njegova Zorka pozvati i kada će se njih dvoje ponovo sresti – ovog puta zauvijek.