Ova vrijedna domaćica koja, pored mnogih poslova u kući, bašti, vrtu i cvjetnjaku, noćima tka po šemama svoje majke Gordane i svekrve Ane, kaže da slobodnog vremena gotovo i nema, ali joj to ne predstavlja poseban problem. Poreklom je iz Kaonika na planini Jastrebac u Srbiji.
Volim da radim, mogu reći da nemam ni trenutka slobodnog vremena, sve sam sebi isplanirala. Prije toga sam živjela u Zemunu, u gradskoj gužvi, vrevi, na asfaltu, bilo mi je sve nekako tesno… Oboljela sam u takvoj atmosferi i odlučila da u potpunosti promjenim način života, iz velikog grada došla sam u malo selo – prisjeća se Slavica vremena od pre gotovo dvije decenije.
To je podstaklo da sa suprugom Milom preseli u Bajince, u njegov rodni kraj i da tu započnu, kako kaže, novi i ljepši život, u dosluhu sa priorodom.
– Nisam se pokajala, ovde je lijepo, priroda je bujna, jedini problem je voda jer nas Sava često plavi. I sada su jezera oko kuće, ima i komaraca ali to je zanemarivo. Ja sam u radu našla spas, sreću i zdravlje. Izrađujem mnogo ručnih radova, najviše tkam na staroj natri koju sam sastavila od dijelova prikupljenih u Bajincima. Tkalačka soba mi je najdraže mjesto, kutak koji odmara i liječi srce i dušu – priča Slavica pokazujući dugačke i bogate, šarenice, tkanice jedinstvenih formi i boja.
– Od mame, dok sam živjela u rodnom selu, između Kruševca i Ribarske banje, naučila sam kako se tka, veze, hekla… Njeni radovi mi i sada služe kao uzorci za sve što izrađujem u Bajincima. To me podsjeća na majku i rodni Kaonik. Osim toga, uvijek neko traži moje radove. Ove godine otkala sam i prodala 70 metara šarenice – kaže Slavica pokazujući nam i goblene okačene na zidovima, stalno na pogledu ukućanima i gostima koji često dolaze kod Slavice i Mile. Njih dvoje su aktivni i u društvenom životu Bajinaca, uvijek spremni da pomognu drugima u nedaći. Njihova kuća uvijek miriše na domaće specijalitete.
– Volim da kuham i pripremam hranu, ostava je uvijek puna zimnice, a kada stigne proljeće, u bašti sve buja. Sve sama proizvodim zajedno sa jetrvom. Svekrva je u dubokoj starosti, ali uvijek ima koristan savjet. Moja, srpska kuhinja je po mnogo čemu drugačija od ove ovdje, trpeza je nekako identična kruševačkoj, jer ono što se nauči u detinjstvu i mladosti, ne može se zaboraviti – uverava Slavica Kojadinović koja je, po mnogo čemu, uzor svojim komšinicama i komšijama.
Oni često Slavicu zapitkuju o različitim poslovima, o vještinama tkanja koje je gotovo izumrlo.
– Vjerujem da je rad spasenje za ljude, moje iskustvo je takvo. Što više radim, bolje se osjećam. Naravno, ručni radovi su za mene na prvom mjestu, oni su svojevrsna nadgradnja, koristan odmor. Natra koju koristim je veoma stara, to se vidi na njenim istrošenim djelovima ali služi. To je jedina natra u Bajincima, što je takođe zanimljivo. Ja sam došla ovdje iz Srbije i čuvam bajinačke starine – kaže Slavica koju često pohode i novinari mnogih redakcija, pitaju o svemu i svačemu, jer je svaki njen korak, svaki dan jedinstvena i zanimljiva životna priča. (MILAN PILIPOVIĆ)
Modeli od slame u Kočićevu
U Kočićevu, selu gradiške opštine maštovite žene su napravile džinovske modele žene i muškarca od slame odjevene u tradicionalnu narodnu nošnju. Modeli su postavljeni u centru sela, pored puta Nova Topola – Srbac i plijene pažnju putnika koji se zaustavljaju, razgledaju, slikaju i dive se maštovitim ženama iz Kočićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu