Kolumne

Duplo golo

Za razliku od većeg dijela zajednice, domaćim farmerima epidemija korona virusa nije najveća briga koju brinu u posljednje vrijeme.

Duplo golo
FOTO: ALEKSANDAR GOLIĆ/RAS SRBIJA

Dok povrtari i ratari zadovoljno trljaju ruke zbog bogatog i kvalitetnog prinosa gotovo svih poljoprivrednih kultura, stočari i nemaju čime da se pohvale. Štaviše…

Umjesto da sada, kako su se nadali da će biti, sabiraju pare od prodaje svinja i goveda, oni sabiraju – štetu. Em ove jeseni nisu našli kupce za svoje životinje, em smoraju da nastave da ih badava hrane. Kako koji dan prolazi, šanse da će ih nekome prodati sve su manje i manje, jer prerasla stoka nikome ne treba. Ne treba ni našim farmerima, ali ko njih šta pita…

Nešto su ušićarili tokom interventnog otkupa, ali su im štale i dalje pune gladnih životinja, koje ne interesuje ništa osim da se najedu i napiju, što našem seljaku uze i crno ispod nokta.

A za sve je kriv, kako poručuju, nekontrolisani uvoz mesa u BiH, koji, uprkos obećanjima nadležnih da će zasukati rukave i poraditi na ovom problemu, godinama bilježi ogromnu vrijednost.

Pročitajte još

To potvrđuje i zvanična statistika, prema kojoj nam na jedan izvezeni kilogram mesa iz uvoza dođe čak 12 kilograma, dok je uvezena vrijednost skoro 19 puta veće od one koju izvezemo.

Ovi podaci zabrinuće i mnoge koji nemaju nikakve direktne veze s uzgojem svinja i goveda ili s poljoprivredom, uopšte. Jer, kad se uobzire pomenuti odnosi veličina, nije teško zaključiti da meso iz uvoza caruje našim tržištem i trpezama, pa domaće, koje jeste malo skuplje, ali je i daleko kvalitetnije, gotovo nikom ne treba.

Kada se tome doda i sumnja u porijeklo i kvalitet uvoznog mesa i ostalih klaoničkih proizvoda za jelo, za svoje zdravlje trebalo bi da se zabrinu i građani. Oni, međutim, da bi što jeftinije prošli, ne postavljaju puno pitanja o kvalitetu onoga šta jedu.

Zbog nekontrolisanog uvoza su, izgleda, zabrinuti svi, osim onih kojima je zaštita domaće proizvodnje i pomoć svom seljaku posao. Oni, naravno, ne propuštaju nijednu priliku da, u obraćanju javnosti, naglase koliko su im velika briga proizvođači i prerađivači u BiH.

Međutim, kad se kamere i mikrofoni isključe, u sekundi zaborave i na farmere i na njihovu muku. Ništa čudno, jer sit gladnom nikad nije vjerovao.