Kultura

“Džejev opus bio je neizbježno štivo 90-ih” Nemanja Ćeranić objasnio zašto je prihvatio da režira film “Nedelja”

Kada sam dobio poziv da budem režiser na projektu “Nedelja” to mi je u startu zvučalo primamljivo. Pogotovo zato što je opus Džeja Ramadanovskog 90-ih bio neizbježno štivo, kako na televiziji i radiju, tako i na kasetama i diskovima, i samim tim meni kao dječaku blisko. Jedna od prvih pjesama koju sam čuo na televiziji bila je čuvena pjesma “Mrak”.

najava filma posvećenog Džeju Ramadanovskom
FOTO: FILM NEDELJA/YOUTUBE/CSREENSHOT

Kada sam odrastao, tada sam osvijestio da su Džejeve tzv. “brzalice” usko povezane sa fank muzikom, a balade sa bluzom i pop muzikom. Naravno, to je sve zahvaljujući Džejevom talentu i harizmi kao i muzičkim umijećem Marine i Fute koji su napisali većinu tih pjesama.

Rekao je ovo režiser i scenarista Nemanja Ćeranić, jedno od najagilnijih i najtalentovanijih imena srpskog filma mlađe generacije  objašnjavajući zašto je prihvatio poziv da režira film “Nedelja”, posvećen pokojnom folk pjevaču Džeju Ramadanovskom, koji će premijerno u banjalučkom “Sinepleksu Palas” biti prikazan 24. januara.

Filmadžija, koji je pažnju publike privukao odličnim krimićem “Lihvar” i serijom “Kljun”, kaže da ovaj film nije zamislio kao klasični biografski film o muzičkoj zvijezdi već priču o prijateljstvu i bratstvu.

Htjeli smo da napravimo film o prijateljstvu i bratstvu, o duhu jednog vremena koji je postojao na Dorćolu 70-ih i 80-ih. A isto tako i o odnosu dva brata Roma – Ise Lere Džambe i Džeja koji će doživjeti dvije različite sudbine i dva različita životna puta – dodao je Ćeranić.

Ćeranić je objasnio koliko je kod nas teško snimati priče tog profila gdje se teško mogu razdvojiti činjenice, tabloidne laži i usmeni mitovi, kao i koliko to njemu, kao autoru, otežava postavljanje balansa između fikcije i realnosti u pravom omjeru da bi se dobila uzbudljiva bioskopska priča.

 – Svakako da to nije lako i da priča mora da se oblikuje kroz fikciju. U ovom slučaju smo ispoštovali 80 odsto onoga što se stvarno desilo u Džejevom životu, jer su sve te priče koje smo čuli bile potentne za razvijanje jedne dobre filmske strukture.

Njegov film “Volja sinovljeva” dugo je bio u limbu pretprodukcije, iako su rijetki promo materijali obećavali zanimljivu i do sada neiskorištenu temu postapokalipse u srpskoj kinematografiji. On je sada objasnio o čemu je detaljnije riječ u tom filmu i kako se od davno nastale ideje napokon stiglo do filma.

 Snimanje filma je završeno krajem decembra 2023.  Sad nas čeka ozbiljan posao u postprodukciji, a plan je da premijera bude krajem 2024. godine.  Projekat je od starta bio veoma ambiciozan i cijela avantura oko “Volje sinovljeve” je počela još 2013. godine. Ali tu priču ćemo ostaviti za neki naredni intervju – rekao je on.

Jedan od njegovih filmova kultni krimić “Lihvar” stigao je prošle godine do emitovanja na nacionalnoj frekvenciji. Ćeranić je sada sa ove distance objasnio koliko je zadovoljan urađenim s obzirom na sve okolnosti brzog rada, skroman budžet, pandemiju i tzv. “Cinema verite” postupak snimanja.

 Zadovoljan sam svojim debitantskim filmom. Siguran sam da će mi to biti najdraži film u karijeri, pogotovo što je nastao u tim okolnostima i što je snimljen u mom rodnom gradu Inđiji. “Lihvar” kao projekat je sigurno pomogao da se ponovo pokrene priča oko “Volje sinovljeve” – ispričao je.

Serija “Kljun” je kao i “Lihvar”, uslovno rečeno, podžanr naturalističkog krimića, “Volja sinovljeva” postapokaliptični naučnofantastični film,  “Nedjelja”, uslovno rečeno biografska priča, ali u suštini autorski se kreće poštujući široko postavljene obrasce žanrovskog filma prateći likove individualaca i autsajdera.

On je objasnio šta je ono što ga je pokretalo, a potom inspirisalo kao autora.

 Može se reći da sam veliki ljubitelj američkog B-filma i da su veliki uticaj na mene imali reditelji poput Voltera Hila, Sema Pekinpoa i Dona Zigela. Film osvete je najuniverzalnija stvar u žanrovskom filmu, a najviše u vesternima, kriminalističkim i avanturističkim filmovima. Zanimljivo mi je da od žanra pozajmim određene kanone i pravila i da pokušam to da transponujem u naš milje. Ta žanrovska odrednica prati likove usamljenike, autsajdere i marginalce koji su na ivici zakona. Oni na kraju pobjeđuju sami sebe tako što uglavnom postupe ispravno i na neki način postanu heroji – bio je iskren Ćeranić.

On je objasnio i koliko kvalitet prati kvantitet u jeku ekspanzije serijskog programa, kako u svijetu, tako i kod nas, što je naravno odlična prilika za posao filmadžija svih zanimanja.

 Mislim da su serije dobra stvar, pogotovo za mlađe reditelje da mogu da se izraze i da održavaju rediteljsku kondiciju. U ovoj hiperprodukciji ima raznoraznih serija različitog sadržaja. Imao sam sreću da sam dobijao ponude da radim na dobrim serijama.

On je objasnio i kako gleda na promjene u kinematografiji nastale tokom pandemije i uspona striminga, te da li je klasični bioskop u izumiranju ili se sedma umjetnost prilagođava tehnološkim promjenama epohe , ali i kako gledate na budućnost filma.

Pročitajte još

 Sigurno da smo u čudnom periodu što se filma i bioskopa tiče i apsolutno da postoji pomenuti autorski i produkcijski jaz, ali mislim da pobjeđuje onaj film sa dobrom pričom, da li on bio žanrovski ili autorski potpuno je nebitno. Kakav god da je trenutno period, za budućnost dobrog filma je potrebna dobra priča – rekao je.

Ćeranić je otkrio je kakvi su njegovi planovi za dalje, te šta bi volio da radi u karijeri i šta će stvarno raditi.

– Volio bih da na svake dvije godine mogu da snimim film, ali to je skoro pa nemoguće za izvesti. Dobra stvar je što Strahinja Madžarević i ja konstantno radimo na novim scenarijima. Tako da tu postoji jedan horor faund futidž. Isto tako jedan avanturističko-sportski film o gejmerima gdje pratimo zaluđenike za igru “CS 1.6”, i još gomilu projekata čiju budućnost vidim u animiranom filmu – bio je iskren.

U filmu “Volja sinovljeva” nažalost bila je i jedna od posljednjih uloga pokojnog Žarka Lauševića. Ćeranić je objasnio kako je bilo raditi sa majstorom svog zanata na samom setu.

 Žarko Laušević nije bio samo veliki glumac, pisac i čovjek, on je bio učitelj, neko ko je nesebično dijelio svoje znanje i mudrost sa okolinom i slušati njega i razgovarati sa njim je bila najveća privilegija. Njegov talenat je bio beskrajan i svako ko je radio sa njim iz tog procesa je izašao kao potpuniji čovjek i umjetnik. Žarko je kao rijetko ko bio otvoren za rad sa mladima, imao je puno strpljenja i vjerovao je da film može da promijeni svijet. Tako mu je i pristupao, sa punom posvećenošću, ljubavlju i razumijevanjem – rekao je na kraju Nemanja Ćeranić, piše Glas Srpske.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu