Prema njihovoj interpretaciji, želja Amerikanaca da Srbija prizna Kosovo jeste jaka, ali ovog puta se po interese svjetskih policajaca ispriječio drugi priroritet. Zbog toga su tako olako odustali od prvobitnog zahtjeva i zamijenili ga nametanjem diskvalifikacije Novaka Đokovića sa US opena!?
Ako bi sve prošlo kako su domaćini zamislili, uslijedila bi nominacija Vučića za Nobelovu nagradu, a ostatak Srbije bi, kao bonus, dobio donaciju u vidu “Trampovih jaja”, kao pandan pomoći mnogo sposobnijeg predsjednika, uz to demokrate, prije 70-ak godina.
Rečeno, dva dana kasnije učinjeno.
Šalu na stranu. Kao bivši pasionirani ljubitelj sporta odlučio sam još prije dvije decenije da pratim samo finalne okršaje sa velikih takmičenja, kako ne bih gubio i vrijeme i živce. Zbog toga je, kada sam vidio naslov na portalu Srpskainfo da je Novak diskvalifikovan, prva misao bila da je, nekim čudom, izgubio živce i nekog tako izdevetao reketom da je preminuo na putu do bolnice.
Pročitavši tekst postalo je sve jasno. Loptica se, vođena nekom đavoljom rukom, odbila od vrata linijskog sudije. Kolika je, zaista, vjerovatnoća da se na terenu gdje se, zbog korone, nalazi manje ljudi, a tribine zjape prazne, pogodi baš nečiji grkljan, ne ni torzo, ni ruka, ni noga, već kratko ošišana glava “žene mačke”? Gospođe koja bi se, da drži do sebe, odmah odrekla nadimka.
Naravno, nije ona kriva što je njen jedini zadatak da na terenu prati (čak) dva igrača i da, kao svaki dobri sudija, ne ispušta lopt(ic)u iz vida. Nije ona kriva što se tada ko zna čime zabavila i što su joj misli lutale nepreglednim prostranstvima pustog “Artur Eš” stadiona.
Loptica je nenadano prekinula njenu odsutnost i za korak udaljila Noleta od konačne i neizbježne potvrde da je najbolji teniser koji je ikada hodao planetom.
“Linijski sudija je trebala da prati igru… Ako ne gledaš, onda ostani kod kuće, nemoj da budeš sudija”, izrekao je biblijsku sportsku istinu legendarni Jon Cirjak.
Glavni sudija, a i svi koji tvrde da su pravila jasna, zaboravili su na slobodno sudijsko uvjerenje. Da nije imao mogućnost vaganja između dvije kazne, zašto bi glavni sudija čekao izjavu već presuđenog i osuđenog, pa se na kraju ipak pozvao na pravilnik?!
Ovdje se nakratko može povući paralela s najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Koliko puta su, naime, fudbalske sudije u toku igre pogađane osam puta težom loptom u razne dijelove tijela, pa nijednom nije pokazan ni žuti karton, jer – pogađate – nije bilo namjere.
Da je Nole u Njujorku, ne daj bože, lopticom pogodio glavnog sudiju, vjerovatno bi mu zamrzli svu imovinu u SAD i ekspresno ga deportovali u Hag.
Sve one koji su očekivali burnu reakciju, u želji da ga još više razapnu, Nole je dodatno iznervirao svojim postupkom. Umjesto da zagrmi: “Nikad više US open”, srpski teniser je pokazao nevjerovatnu pribranost, taktički savršeno preskočio konferenciju za novinare, na kojoj bi sigurno bio dodatno provociran, i objavio pismo izvinjenja kojem bi pozavidio i sam Mahatma Gandi.
Vidjevši da ga ne mogu izbaciti iz takta, morali su da mu otmu i do tada mukotrpno zarađenih četvrt miliona dolara, jer su vjerovali da će ga posebno zaboljeti udarac po džepu. Time su zapadnjaci još jednom pokazali da ne shvataju balkanski mentalitet, gdje nepravda boli više od ičega.
Nole je potom stao i u odbranu linijskog sudije od napada na društvenim mrežama, jer zna da će ona ostati upamćena samo po nemiloj sceni i da je važnije da sačuva svoj mir na zacrtanom putu.
Zašto, onda, mrze čovjeka koji i na udarce ispod pojasa uzvraća osmijehom, nipodaštavaju njegove rezultate, gledaju mu dlaku u jajetu? Jednostavan je odgovor. Za razliku od Federera i Nadala, koje poštuju, Novaku se podsvjesno dive. Samo što to nikako da priznaju sebi, u svojoj malenkosti, gmižući kroz bijedne živote.
Nole je, u trenucima kada mu je bilo teško, možda teže i od povrede ramena, dok mu je karijera visila o koncu, dokazao koliki je džentlmen, veći gospodin od svih dežurnih kritičara i hejtera. Institucija, ljudska gromada.
Na vlastitom primjeru Džentlmen Nole je cijelom svijetu dokazao da se gospodin ne postaje rođenjem, već vaspitanjem i neprekidnim radom na nadogradnji karaktera.
Šta misliš, Nole, šta bi svi oni dali da su na tvom mjestu?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu