Ne bi tu bilo ništa čudno da u ove radnje zalaze i stranci, što, međutim, nije slučaj. I to ne samo zbog spornog kvaliteta roba na našem tržištu, nego i cijena od kojih bi se u glavi podjednako zavrtilo i Englezu i Amerikancu.
E, od muke se u glavi vrti i nezaposlenima u Srpskoj, koji, da bi došli do neke osrednje trgovačke platice, moraju da znaju i engleski, a zašto, nikom u potpunosti jasno nije. Kako god, svi oni koji nisu usavršili ovaj jezik u startu bivaju diskvalifikovani iz trke za posao, kivni na zlu sudbinu i gazde koji nemaju dušu.
Međutim, za glavu se ubrzo uhvate i „srećnici“ koji prođu oglase i budu primljeni za trgovca. Veoma brzo shvate da će engleski moći da govore samo sa džogerima, kad, onako umorni od cjelodnevnog stajanja, budu morali da počiste cijelu radnju. I to za istu onu skromnu trgovačku platicu od koje ti se ne mili progovarati ni na srpskom, a kamoli na nekom stranom jeziku.
A naše gazde praktikuju da za jednu osrednju platu zaposlene opterete sa još tri-četiri zaduženja, gdje je neizbježno čišćenje, znao ti ili ne znao ili trebao ti ili ne trebao taj vražji engleski. Samo te još veća muka uhvati kad znaš i umiješ nešto više, a nemaš izbora nego da za platu daleko ispod prosjeka radiš i po tri posla.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu