Humanitarna organizacija iz Banjaluke, koja svakog dana nahrani od 600 do 1.000 gladnih usta, radi na osnivanju socijalnog preduzeća.
“Mozaik prijateljstva” je sebi zacrtao upravo taj cilj: da sami obezbijede hranu za svoje korisnike i uslove za dostojanstven život najsiromašnijih, kako više ne bi zavisili od donatora i dolazili u situaciju da ne znaju od čega sutra skuvati ručak i kupiti hljeb.
Miroslav Subašić Kaspa, osnivač „Mozaika“ i njegovi drugari Saša Đurić, Goran Banjanin, Nenad Daničić, Dejan Demirovič i Mladen Šakić, vjeruju da su nadomak tog cilja.
Oni punom parom rade na osnivanju „socijalnog preduzeća“, firme kojoj nije cilj da gazda uzme profit.
Sav prihod preduzeća biće usmjeren za rad javne kuhinje i zbrinjavanje socijalno najugroženijih, a pri tom će se voditi računa i o ekološkoj prihvatljivosti i očuvanju prirode.
Za sada imaju plac, nedovršenu kuću, teren za skladiše i – ime budućeg preduzeća. Zvaće se „Oaza mira“.
U naselju Ramići kod Banjaluke, prije pola godine su, novcem od donacija, kupili imanje sa nedovršenom prizemnicom od 135 kvadrata i 11 dunuma zemlje. Platili su ga 45.000 KM i odmah se prihvatili posla.
– Očistili smo imanje i kuću od smeća, napravili pristupni put, počeli renovirati prostorije. “Elektroprivreda” nam je, gratis, obezbijedila priključak na trofaznu struju, to će nam trebati, jer će ovde biti mali proizvodni pogoni – objašnjava za Srpskainfo Miroslav Subašić.
Humanitarci iz „Mozaika“ namjeravaju da otvore pogon za reciklažu, u kojem bi od starog tekstila pravili industrijske krpe. Sirovinu za taj proizvod već imaju.
– Već je prepozatljiv naš projekt „Hljeb od tekstila“, kroz koji građani u specijalne žute kontejnere odlažu polovnu garderobu i obuću. Tako, s jedne strane, čuvamo prirodu, jer se stari tekstil ne baca u smeće, a s druge strane pomažemo našim socijalno ugroženim sugrađanima – objašnjava Miroslav.
Odjeća iz kontejnera se sladišti i klasira: dobro očuvana garderoba se dijeli korisnicima javne kuhinje u Banjaluci i siromašnim ljudima u okolnim selima. Ono što više nije nosivo je sirovina za reciklažu.
– Do sada smo to prodavali drugim prerađivačima, a dobijeni novac koristili za kupovinu hrane za javnu kuhinju. Ali, ako mi sami prerađujemo stari tekstil zaradićemo više, a to znači i više hrane za ugrožene – objašnjava Miroslav.
Dodaje da im je cilj da u budućnosti od starog tekstila proizvode i torbe, podmetače i druge unikatne predmete.
U sklopu preduzeća biće otvorena i radionica za restauraciju starog namještaja.
– Svakodnevno nam građani, koji renoviraju stanove ili mijenjaju nameštaj, nude na poklon stvari, koje im više nisu potrebne. Šteta je da se to baca, jer se većina tih stvari može restaurirati i ponovo prodati – kaže Miroslav.
U sklopu preduzeća planiraju i proizvodnju organske hrane: kako za javnu kuhinju, tako i za tržište.
Postaviće četiri plastenika od po 100 kvadrata, za proizvodnju povrća, a do jeseni na svom imanju planiraju da zasade 200 voćki, kako bi imali i svoje voće.
– Razgovarao sam sa ministrom poljoprivrede RS Borisom Pašalićem i obećao nam je da će nas Ministarstvo podržati, kako bismo dobili sertifikat za organsku proizvodnju – kaže Miroslav.
Svi objekti i lokacije na ovom imanju, koje bi za godinu, dvije trebalo da postane sjedište socijalnog preduzeća, biće pristupačne za osobe sa invaliditetom.
A kada dođe vrijeme za zapošljavanje radnika na poljoprivrednom imanju i u radionicama, prednost će imati radno sposobni korisnici javne kuhinje i njihova djeca, osobe sa invaliditetom i pripadnici drugih marginalizovanih grupa.
– Cilj nam je da „Mozaik“ više nikad ne zavisi od donatora, da nikad više od Grada ne tražimo nekoliko hiljada maraka godišnje, nego da mi pomažemo našoj zajednici – poručuje Miroslav Subašić.
Ali, priznaje da je „Mozaik prijateljstva“ još daleko od tog plemenitog cilja.
Valja obnoviti kuću, u kojoj će biti radionice, kuhinja, kacelarije, ostave… Rade to već mjesecima, onako kako inače sirotinja gradi i obnavlja kuće: polako, ciglu po ciglu, prostoriju po prostoriju, vlastitim radom i uz pomoć prijatelja.
A čeka ih jedan još zahtjevniji poduhvat. Iznad kuće su zaravnali teren za izgradnju skladišnog prostora, u kojem će imati tri magacina: za hranu, za namještaj i za tekstil.
Bez skladišta ne mogu započeti proizvodnju, a samo za temelje im, kako kažu, treba „brdo para, koje nemaju“.
– Treba nam 80 kubika betona i 60 mreža željeza za armaturu. Kad bi nam to neko poklonio, bili bismo na konju – kaže Miroslav.
Ako nastave ovakvim tempom, malo pomalo i bez para, njihov naum bi se mogao ostvariti tek za dvije, tri godine. Ako bi se našao donator, sve bi, naravno, išlo mnogo brže.
Ali, kako god bude, u „Mozaiku“ su uvjereni da će do zime privesti kraju prvu fazu svog biznis plana i otvoriti pogon za reciklažu tekstila.
– Nama je jako važno da sve radimo po redu i zakonu. Ovo imanje je vlasništvo „Mozaika prijateljstva“, uvedeno je u katasar, prijavljeno u Poresku upravu RS. Pri obnavljanju objekta vodimo računa da zadovoljava sve standarde propisane za poslovne prostorije – kaže Miroslav Subašić.
Ekonomisti podsjećaju da socijalna preduzeća, koja nisu usmjerena na sticanje profita, nego na postizanje društvenih ciljeva, u razvijenom svijetu postoje već odavno, ali da su kod nas još uvijek rijetkost.
– Ideje koje imaju aktivisti „Mozaika prijateljstva“ su jako perspektivne, i ako ih ostvare, oni će biti među prvima u BiH, sa takvim konceptom poslovanja – kaže Anita Šimundža, doktorka ekonomskih nauka, specijalistkinja za socijalno preduzetništvo.
Šimundža, međutim, upozorava da osim plemenitih namjera, moraju imati i biznis plan, koji će pokazati kakve su njihove šanse na tržištu i šta u finansijskom i svakom drugom pogledu, mogu očekivati u naredne tri godine.
– Nakon biznis plana, treba da porade na promociji, kako bi građani shvatili zašto je bitno da kupuju upravo njihove proizvode, i kome će na taj način, ustvari, pružiti podršku – kaže Šimundža.
Upozorava da Republika Srpska još nema zakon o socijalnom preduzetništvu, a kada se taj zakon usvoji, biće neophodne i izmjene u drugim zakonima, kako bi se obezbijedile olaškšice za socijalna preduzeća.
– Evo na primjer preduzeće koje planira da osnuje „Mozaik prijateljstva“ naprosto ne može da opstane na tržištu, ako mu bar prvih nekoliko godina ne budu obezbijeđene poreske i druge olakšice. Jednostavno, takva preduzeća, koja nisu osnovana zbog profita, a zapošljavaju društveno ugrožene grupe, najčešće nisu konkurentna na tržištu – kaže Anita Šimundža.
Šimundža dodaje da je, kad su u pitanju ovakve inicijative, potrebna i stručna pomoć u formiranju i vođenju socijalnog preduzeća, dok ono ne ojača u poslovnom i menadžerskom smislu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu