Ostavljen kao novorođenče, nađen u liftu zgrade u Ulici kraljice Natalije u Beogradu, davne 1977. godine. Datum: 29. april, u 23.40 sati. Iako zvuči kao početak neke filmske priča.
Gotovo pet decenija kasnije, Milan ima srećan i ispunjen život. Oženio se, dobio dva sinčića i preselio u Španiju, gdje živi godinama. O svojoj nestvarnoj priči, detinjstvu, ali i razlozima zbog kojih želi da upozna svoju biološku majku, Milan Popović govorio je za Blic.
Na početku razgovora, naš sagovornik navodi da je o svojoj sudbini čuo od usvojitelja. A sve je počelo u sirotištu u Zvečanskoj gdje je boravio nekoliko mjeseci. Tamo ga je odveo Ilija Glušac, policajac koji ga je pronašao, kada su im se putevi ukrstili, baš tog aprila 1977. godine.
Milicioner Ilija Glušac me je donio u sirotište i tu su mi dali ime Ilija – po njemu. Kasnije sam dobio ime Milan, na krštenju, koje su mu nadjenuli moji roditelji koji su me usvojili – priča sagovornik.
“Pletena benkica, ćebence, boca bebi pudera”
Milanova filmska priča započela je izvještajem milicionera Glušca, koji je bio vođa auto-patrole te večeri kada je beba nađena.
– Dijete je bilo obučeno u jednu benkicu bijele boje, ispod benkice bijela košuljica, a preko ove odjeće jedna pletena benkica sa kapom, iz dva dijela, bijele boje i četiri komada “tetra” pelena. Dijete je bilo uvijeno u jedno ćebe bijelo-plave boje. U liftu, tj. u ćebencetu, stajala je jedna boca bebi pudera – pisalo je u izvještaju detaljno.
Dijete je, procijenili su ljekari, bilo staro oko mjesec dana, a kao datum rođenja odredili su 1. april.
Divni usvojitelji i djetinjstvo kao iz bajke
Poslije nekoliko mjeseci boravka u “Zvečanskoj”, u Milanov život, koji se do tada zvao Ilija, ušlo je dvoje divnih ljudi – bračni par Svetlana i Aleksandar. Od tri bebe u sirotištu, odabrali su baš njega. I od tog trena nisu mogli da zamisle svoj život bez mališana plavih očiju.
Bili su divni ljudi, intelektualci iz Niša koji nikada nisu krili istinu o njegovom rođenju. Od njih je kao dječak i slušao sve o svojoj nesvakidašnjoj životnoj priči.
Kao nekada ostavljenoj bebi, napuštenoj od strane bioloških roditelja, nije mu teško da priča o tome. Zahvalan je što je živ i što je imao divno djetinjstvo.
– Nije mi teško da pričam, kao što vidite. To je moja priča koju nosim od malena. Koliko god da je teška, navikao bih se do sad. Izgleda da je teža drugima nego meni. Moj je život bio predivan, kao iz bajke. Neograničena ljubav, pažnja, bezbjedno odrastanje, sve na mjestu – priča Milan za Blic.
Poslije bombardovanja, Popović je odlučio da napusti Srbiju. U Španiju, kaže, nije otišao. Španija se odlučila za njega.
– Bio sam na proputovanju i – ostao – kaže nam Milan.
Želja da upozna majku javila se kad je postao roditelj
Danas je i sam ponosan roditelj dječaka Aleksandra (10), koji je dobio ime po Milanovom pokojnom ocu, i Konstantina (9). Kada je postao roditelj, počela je da se budi želja da upozna svoju biološku majku.
– Želja se javila kad sam dobio sina, ali i kada mi je majka koja me je usvojila rekla da bi trebalo da potražim biološke roditelje, da znam svoju genetiku i obratim pažnju na nešto kod djece – navodi sagovornik.
“Rekao bih joj dvije stvari”
Tako je krenuo u potragu za njom, preko društvenih mreža i medija. Vjeruje da će majku uspjeti da pronađe, a uradio je i DNK analizu u Njemačkoj i čeka rezultate. Ukoliko je neko iz njegove biološke porodice takođe uradio te testove, postojaće mogućnost da sazna nešto više o svojoj pravoj familiji.
Biološkoj majci, kaže Milan, želi da kaže dvije stvari, ako ikada uspije da dođe do nje.
– Prva stvar koju bih joj rekao je: “Hvala što nisi abortirala”, a druga: “Sve je okej, prošlo je bolje nego što je bilo ko očekivao” – poručuje sagovornik, apelujući na sve ljude koji možda imaju bilo kakvu informaciju o njegovoj majci da mu se jave.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu