Slušajući sebe i svoja srca, Nataša i Elvir su sve sami izgradili, boreći se za ono u šta su vjerovali u jačinu svoje ljubavi. U svojoj borbi im nije trebalo mnogo da pokažu svima da će uspjeti. Danas, pored sina Borisa (26) iz Natašinog prvog braka, Čelebići imaju i kćerku Enu (20).
Nataša je, u vrijeme, kada su se upoznali, radila u Kantonalnoj bolnici Zenica na dječijem odjeljenju gdje i sada radi. U to vrijeme išla je na kafu s koleginicom u kafić gdje je Elvir konobarisao.
– Kažem ja njoj: ‘Ja ću tebe oženiti kad-tad’. Kaže ona ‘Halo ba, šta ti je’. I tako sve iz dana u dan. I ona mene prijavi gazdi: ‘Ja se izvinjavam vaš konobar meni smeta’. I onda mene gazda upita šta to radim a ja mu kažem: ‘Pa šta, sviđa mi se, lijepa je djevojka.’ On meni kaže: ‘Pa ona dođe s momkom ovdje.’ ‘Pa kakve veze to ima, prebiću joj momka” – opisao je Elvir sa čim se suočio u želji da osvoji Natašu.
Nedugo nakon toga, Nataša je nazvala na telefon Elvira sa nepoznatog broja i tako su ostvarili dublji kontakt. Za momka kog je spominjao Elvirov gazda, Nataša je rekla da je riječ o njenom trogodišnjem sinu Borisu.
-Ja sam išla na kurs njemačkog i on se uvijek nudio da čuva Borisa. On je njemu kupovao one autiće, pravio mu balone od helijuma i svašta nešto – kazala je Nataša, istaknuvši da ju je kod Elvira najviše privukla duhovitost, spontanost i fin odnos prema njenom djetetu.
Elvir je bio bez nekih predrasuda, nije mu smetalo što Boris nije došao iz njihovog braka, pojasnila je Nataša, dodavši da su “prije svega, njih dvojica kliknu a onda mama nakon toga”.
“Hoćeš kući ili sa mnom?”
Nakon devet mjeseci veze, Elvir i Nataša su se vjenčali.
– Ona je jedan dan radila prvu smjenu na poslu i ja sam došao i rekao joj: ‘Hoćeš ti kući ili ćeš sa mnom?’. Mama joj bila ljuta baš zbog toga – kazao je Elvir prenosi Balkandiskurs.
Ipak, početak njihovog romantičnog odnosa nije bio lagan te su se susretali s brojnim preprekama. Roditelji sa obe strane nisu bili za njihovu vezu jer su bili različitih vjera ali i zbog toga što je Nataša imala Borisa. Međutim, oni su bez podrške roditelja zajedno krenuli kroz život, uzeli stan pod kiriju i živeli od konobarske i plate medicinske sestre.
– Sve smo sami stekli, bez ičije pomoći – kazala je Nataša, naglasivši da su kasnije dobili podršku roditelja i često njen svekar kaže da mu je najdraža snaja iako ima još dvije koje su iste vjere kao i on, muslimani.
Muža Nataša opisuje kao snalažljivog, duhovitog, iskrenog, temperamentnog i punog ljubavi, a gotovo iste epitete ima i on za svoju suprugu.
Vjerska opredjeljenja nisu smetnja
Nataši drugačija vjerska opredijeljenost njenog muža nije smetala jer pojašnjava da je odrasla u kući gdje je na zidu visila Titova slika, a njena mama je i danas negdje ima.
– On da je meni rekao da se zove bilo kako, Muhamed ili Obren ili Darko ili Dario… meni to nije predstavljalo ništa. Da sam htjela Darka, išla bih u Beograd. Tako da, to mi stvarno nije predstavljalo ništa. Ispočetka čak ni imena nismo znali jedno drugom nego smo se eto tako privlačili. Bila je tu neka ljubav. Ljubav na prvi pogled. Baš neka obostrana privlačnost – rekla je Nataša.
Na negativne komentare oko njihove veze bili su izloženi od starta i od samih prijatelja.
-Imam dosta prijatelja koji su normalno u braku iste vjere ali im ne uspijeva brak nikako i danas dan. Rastaju se i svašta. Ja bih svima poželio svoj brak u životu. Nisam nikad pomislio da bih se razveo – naveo je Elvir.
Naziv “miješani brak”, kako ih često nazivaju nimalo ih ne vrijeđa jer ljudi do čijeg mišljenja im je stalo su na njihovoj strani.
– Mislim da više uspijevaju brakovi koji imaju prepreke. Imamo prijatelje iz mješovitih brakova koji divno žive godinama i s kojima se mi družimo. Ne smeta im to, neka ih zovu mješovitim brakovima. Na kraju krajeva svi su mješoviti na neki način -kazala je Nataša.
Njihove “razlike” su deci prirodno objasnili.
– Naš brak je tako funkcionisao pod tom nekom srećnom zvijezdom bez nekih predrasuda pa su tako i njih dvoje rasli. Ni jedno ni drugo dijete nije išlo na vjeronauku. Tu isto nije bilo nikakvih problema. Bila je u školi i islamska vjeronauka ali djeca nisu išla. Ja mislim da je vjera nešto što se uči u vjerskim objektima – smatra Elvir.
Najveći praznici su dječiji rođendani
Kako su opisali, djeca im se ne izjašnjavaju po pitanju vjerskog opredijeljenja, tako da su im najveći praznici dječiji rođendani.
– To su naši osnovni praznici. U našoj kući se poštuje i Bajram i Božić i Uskrs, i Ramazan. Moja svekrva kad posti za Ramazan, u ovoj kući se pravi iftar i slavi se Bajram. Moja mama kad obilježava Božić, Ena napravi kolačiće. Mi svake godine imamo jelku koja se kiti, tako da su i naša djeca tako rasla – rekla je ona.
Nataša, bez obzira na sve poteškoće, tajnu uspjeha braka vidi u ljubavi, uzajamnoj podršci i poštovanju, a mladima poručuje da najviše slušaju svoje srce.
– Treba se boriti za ono u šta vjerujete. Ja da nisam vjerovala da mogu opstati sa svojim mužem u braku vjerovatno mi ne bismo ni opstali. Ja da ne vjerujem da će moj Boris, i sutra moja Ena, učiniti nešto dobro za ovu državu mi bi se vjerovatno odselili odavde. To je najlakše, spakovati kofere i otići – poručila je Nataša.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu