Neke majke su izgubile svijest, optužene su jedva izvukli iz sudnice, a Zorica Panić, majka kojoj je dvoje djece ubijeno u masakru, dan kasnije kaže da se osjeća izigrano.
– To ne može da se izdrži, niti imam snage da slušam da mi on prepričava šta je radio. Do juče nisam ni imala hrabrosti da pogledam u obdukcioni nalaz. Kada mi je advokat pročitao iz optužnice, odmah mi nije bilo dobro – rekla je Zorica.
Cijeli šaržer ispalio u tri djeteta
– Uroš Blažić je pucao u mog sina Milana sa deset metaka, u moju Kristinu osam, u Daču šest. Za ostalo ne znam i ne mogu ni da zamislim… Koje je to iživljavanje, toga nema ni u ratu – rekla je Zorica.
Zorica opisuje osjećaj kada je prvi put ugledala ubicu svoje djece.
– Ne mogu to da opišem, tu si, a nisi tu. Bijes, ljutnja i bol koju riječima ne možete opisati. Ne dao Bog nikome da doživi ovo što smo mi. Vidiš ga kako ulazi onako pognute glave, kukavički, a iživljavao se nad našom djecom – ističe majka ubijenih Kristine i Milana Panića.
Kako je Zorica objasnila, osjeća krivicu zbog rekcije pred sudom, ali kaže da nije mogla da izdrži kada je vidjela ubicu.
– Ne znam kako smo živi! Napravili smo haos, ali ljudi, djeca su nam pobijena. Ne znam kako smo živi! Kako ja mogu sada da sjedim i da ga slušam kako on prepričava na koji način je koga ubio ili ranio. Neka se malo zapitaju, ovo nije normalno. Onakvo ponašanje nije moja kultura, nije moje vaspitanje, psovala sam, ali neka me razumiju. Sudnica je bila kao učionica, on je trebalo da sjedi na pola metra od nas, to nisam mogla da izdržim, kao ni ostali roditelji – opisala je Zorica potresne trenutke u sudnici.
Zorica je ispričala da je više od godinu čekala trenutak susreta sa ubicom i da je željela da ga pogleda u oči, ali za to nije imala prilike jer je ušao pognute glave.
– Kakav je došao na suđenje? Dotjeran, čist, sređen, lijepo ošišan, sat na ruci… Zašto mu je bitno koliko ima časova? On ima bolje uslove u zatvoru nego mi na slobodi. Ima biblioteku, teretanu i sve što mu treba. Novca na kartici jer mu mama uplaćuje, imovinu su sklonili i rasprodali. I oni hoće da im se sudi, ali nema tu suđenja. Roditelji ne mogu to da izdrže. Sve ovo mora da se spreči, da niko ne doživi ono što smo mi doživjeli. Neophodno je samo donijeti odluku da se pošalju na doživotnu – ističe Zorica.
“Ja se njega bojim”
Zorica objašnjava da porodice ne prihvataju da se suđenje nastavi u Beogradu, imajući u vidu da se istog dana pronijela informacija da će postupak biti preseljen u zgradu Specijalnog suda u glavnom gradu.
– Mene njihove pare ne zanimaju, ne može on meni da nadoknadi štetu, nije on meni pokrao trešnje i breskve, pa ćemo sada da se sudimo. Ranjeni ljudi neka je dobiju. Nema nadoknade, jedino doživotna robija jer ne mogu da tražim smrtnu kaznu. Samo da se roditelji ove agonije spasu. Mene suđenja ne interesuju, oni moju štetu i bol ne mogu da izliječe. Doživotna i jednom i drugom. Mi ćemo se strpjeti još malo, ali nemamo živaca više. Pripremamo štrajk, pripremamo protest. Imamo veliku podršku ljudi, ljudi su kao tempirane bombe – objasnila je Zorica.
Zorica smatra da stradanje slično ovome ne treba više nikada da se ponovi, piše Blic.
– Ja se njega bojim, ako on izađe iz zatvora, ne znamo šta će biti. Njegove cijele porodice, njegovog brata i familije. On može to da ponovi, da ubije još nečiju djecu. Zašto da se stradanje ponovi, kada može da se spreči – zaključila je Zorica.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu