Mnogi vjernici bivaju iznenađeni, pa i zaprepašćeni kada stanu da se pomole Svetom Hristiforu za zdravlje, jer očekuju blago lice svetitelja, a sačekuje ih lice životinje. Naime, ovaj svetac prikazan je u Sukovu sa psećom glavom umjesto ljudske, dok je na drugim pravoslavnim ikonama prikazan sa konjskom ili magarećom glavom.
Zanimljivo je da je samo u pravoslavnim crkvama Sveti Hristifor predstavljen na ovakav način. Katolici ga, pak, na ikonama prikazuju sa ljudskim likom. Zbog čega pravoslavna crkva pravi izuzetak kada je riječ o Svetom Hristiforu? Da li je glava psa simbol ili je riječ o nečem drugom? Manastir Sukovo kod Pirota svakako vrijedi posjetiti i uvjeriti se u ljepotu i jedinstvenost ove freske.
Ko je bio Sveti Hristifor?
Sveti mučenik Hristifor slavi se 9. maja po crkvenom, a 22. maja po gregorijanskom kalendaru. Prema legendi, rođen je u Palestini u 3. vijeku, a svijetovno ime bilo mu je Reporb. Kako je bio izrazito krupne građe, tražio je “najmoćnijeg čovjeka na Zemlji da mu služi”. Lutajući, naišao je na pustinjaka koji ga je podučio hrišćanstvu. Dugo godina Reporb je pomagao ljudima tako što ih je prenosio preko rijeke.
Jedne noći probudilo ga je dijete koje ga je zamolilo da ga prenese preko rijeke. Reporb je, ne časeći časa, podigao dijete na ramena i zagazio u rijeku. Ali, kako bi napravio koji korak, tako bi dijete postajalo sve teže i teže, a reka preko koje je prelazio sa djetetom na ramenima sve burnija i valovitija. Reporb se uplašio da će se i on i dijete udaviti. Ali, dijete koje je nosio nije bilo uplašeno.
To dijete zapravo je bio mladi Isus Hrist koji je krstio Reporba. On se tada zavjetovao da će napustiti službu prenošenja ljudi preko rijeke i posvetiti se širenju hrišćanstva.
Zašto je svetac prikazan sa psećom glavom?
Prema jednoj legendi, Sveti Hristifor je bio izrazito lijep muškarac. Njegova pojava nije mogla da prođe neprimijećeno kod žena, te je, vjeruje se, on molio Boga da mu pomogne u tome da se odbrani od žena. Bog mu je, navodno, uslišio želju i darovao mu pseću glavu kako više ne bi bio privlačan suprotnom polu.
Druga legenda kaže da su Grci vjerovali u postojanje ljudi čije su glave nalikovale psećim. Nazivali su ih kinokefalima, a navodno su imali veoma usukane obraze, isturene zube i šiljate uši, pa su podsjećali na doge. Takav njihov izgled plašio je osvajače iz drugih plemena. Od kinokefala je, navodno, potekao i potonji svetitelj, pa zato ne bi trebalo da čudi što je na nekim freskama on prikazan sa psećom glavom.
Postoji i treća legenda koju neće dovoditi u pitanje ni ateisti. Naime, priča o Svetom Hristiforu stigla je od Latina, koji su ga opisivali kao gabaritnog čovjeka i spretnog ratnika. Zbog porijekla je nazvan Cananeus, što znači Hananejac. Prilikom prevoda na grčki jezik neko je pomislio da je u pitanju latinska riječ canineus (od latinskog canis – pas) i vjerovatno mislio da je to dio opisa zastrašujućeg izgleda potonjeg svetitelja na bojnom polju. Tako je Sveti Hristifor na freskama i ikonama zaličio na staroegipatskog boga Anubisa, Boga šakala, podzemlja, balzamovanja i zagrobnog života.
Sveti Hristifor umro je kao mučenik oko 251. na grčkom ostrvu Samos. Pošto nije htio da prinese žrtvu paganskim bogovima, odrubljena mu je glava.
Sveti Hristifor slavljen je kao veliki čudotvorac. Posebno je poštovan u Španiji. Narod mu se kroz vijekove najviše molio za zaštitu od zaraznih bolesti, a moreplovci su dolazili da se pomole pred njegovom ikonom kako bi dobili blagoslov svetitelja za srećan odlazak na put, prenosi ŽenaBlic.
U srednjem vijeku vjerovalo se da svako ko pogleda lik Svetog Hristifora tog dana neće umrijeti. Otud je freska Svetog Hristifora bila na ulazima u mnoge crkve, ali i na vratima domova.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu