Za razliku od hiljada mladih koji u redovima čekaju da odu iz Republike Srpske i BiH, Vladan je odlučio da znanje stečeno u Gradu svjetlosti prenese u svom gradu.
Otvorio je restoran pod motom „iskoristi dan i uživaj“ čiji naziv podsjeća na Francusku. Zaposlio 14 mladih ugostitelja sa kojima radi u kuhinji, priprema specijalitete po francuskim ali i domaćim receptima. Vladan je istovremeno poslodavac, šef i kolega svojim radnicima.
Od djetinjstva sam maštao da postanem kuvar, da se bavim ugostiteljstvom. Na to me podstakao miris, ukus kolača, torti i ostalih poslastica iz kuhinje moje bake Smilje – povjerio nam je Vladan dio svojih uspomena iz djetinjstva koje su odredile njegov životni put.
Kasnije, kada je postao školarac, đak osnovne škole u Gradiški, svojoj nastavnici muzičkog Svjetlani Paunesku, na pitanje čime će se baviti kada odraste, bez oklevanja odgovorio „biću kuvar, a vi moja gošća“.
– Nastavnica je rekla, ako se to ikada dogodi, obećaj da ćeš me pozvati za prvog gosta – sjeća se Vladan davnašnjeg razgovora sa svojom nastavnicom.
Plan i obećanje nedavno je ispunio. Na svečanom otvaranju restorana na savskoj obali, njegova nastavnica Paunesku bila je prvi gost koju je Vladan uslužio.
– Na poziv i uz podršku porodičnih prijatelja iz Pariza, nakon završene srednje i više kuvarske škole otišao sam u ovaj grad da usavršim zanat, da naučim kako to rade u Evropi i svijetu. Uporedo sam išao u školu za strance i radio u restoranu u centru glavnog grada Francuske, zajedno sa vršnjacima iz ove zemlje – priča Šurlan pokazujući album ispunjen fotografijama iz tog perioda.
– Restoran u kojem sam radio je između dva teatra, što je u mnogome odredilo strukturu gostiju. To su većinom umjetnici ili osobe sklone umjetnosti. Takve prilike se rijetko ukazuju – opisuje ovaj ugostitelj koji pokušava da duh i toplinu Sene i Pariza premjesti na Savu i Gradišku.
– Francuzi poštuju kuvare, konobare i uopšte ugostitelje. Ova profesija kod njih je cjenjena, što kod nas još nije slučaj. Smatram da mnogo zaostajem za Francuskom i Evropom, gdje je kult hrane i pića na visokom nivou. Uz svaki obrok Francuzi piju vino, prilagođavaju piće izboru hrane i trenutku. Sve je kod njih usklađeno, sve ima stil i smisao. Ručak je za njih svečani trenutak kojem prethodi jedna čaša vina ili drugog pića – prepričava Vladan iskustva iz zemlje u kojoj je mnogo naučio.
On kaže da, nakon povratka u grad na Savi želi da tu kulturu utemelji u svome restoranu, da gosti uživaju u ambijentu, da razgovaraju, a ne da telefoniraju, da slušaju ugodnu muziku sa scene pa i sami zasviraju na instrumentima koji su ovdje svima pristupačni.
– Prijatelji su me uvjeravali da ostanem u Francuskoj, da gradim poslovni i životni put u Parizu ili nekoj drugoj evropskoj metropoli. Ipak, mene je nostalgija vukla kući, htio sam da živim i radim među svojima, u gradu gdje svakoga poznajem. Možda je mnogima neshvatljivo, ali ja sam sve svoje snove vezivao za svoj grad. I tada u Parizu nastojao sam da što više naučim i da se vratim. O tome sam davno sanjao i sada slijedim svoje snove – odlučan je, uporan i uvjeren da rad svuda ima cijenu.
Vladan nastoji da malo po malo, mijenja ugostiteljski i poslovni ambijent u svome mjestu.
– Shvatio sam da, svako ko želi promjene u svojoj sredini, svome mjestu, prvo treba krenuti od sebe, prvo da se on mijenja i da svojim primjerom ukazuje put drugima – kaže Šurlan.
Porodični stup
Vladan naglašava da mu podrška i značaj porodice u poslu, supruge Tanje, kćerke Kaline i sina Tadije.
–Tanja je pokretač, inicijator i karika bez koje ne bih mogao. Veoma njegujem porodični ambijent, odnose i povjerenje koje međusobno imamo. Naša djeca nam daju snagu i motiv da istrajemo, da uspijemo u poslu i da nigdje odavde ne idemo. To je moguće – uvjerava ovaj mladi i uspješni ugostitelj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu