Ono što je javnost šokiralo u Gimnaziji je svakodnevica. Naučeni na vrijedan rad, nažalost, naučili i da im kroz prozore duva vjetar, da u svlačionicama iznad glava gledaju porđale cijevi kanalizacije, da i u kabinetima kaplje voda iz cijevi…
Podugačak je spisak onog što u najstarijoj školi u Srpskoj ne valja. Poprilična je svota koja je potrebna da se stvari, koliko-toliko, dovedu u red. Poprilična, ali nije nedostižna. Ne može čovjek da se ne zapita; zar su stvarno 253.000 KM bile toliki problem za nadležne?!
Nekoliko posjeta školi uvjerilo nas je da vrijedni klinci, koji postižu izuzetne rezultate u raznim sferama, strpljivo čekaju da „dođu na red“. Zimus, sjedeći u jaknama na hladnim stolicama, danima dolazeći u školu bez grijanja, ako ništa, bar su očekivali da ih neko „od važnijih ljudi“ posjeti. Da oni koji su njihov problem trebali da riješe, na licu mjesta, ako ništa, bar vide kako je pisati smrznutim prstima. Umjesto toga, dočekivali su novinarske ekipe.
Natezanje oko toga koliko novca treba da se instalacije u školi poprave, ko treba da da novac, ko se ne sastaje, ko ne odgovara, ko je krivac, danima je trajalo. Prepiske bez konkretnog odgovora. Iz Grada jedno, resornog ministarstva drugo, ali bez ijednog smislenog poteza. Onda su se „umiješali“ premijer i predsjednica. Njihov dolazak u Gimnaziju izazvao je veliki interes, okupili se nastavnici i đaci. Aplauzom su nagradili obećanje da će do nove školske godine biti riješeno ono što je trebalo davno prije.
Sramota je da odmah, ali doslovno odmah, Gimnazija nije dobila pomoć kad im je stalo grijanje. Iz Grada i Ministarstva, kao papagaji, ponavljali su da su dali novac za stolariju. Normalno je. I obavezni su. Onda se pojavio drugi, urgentni problem. Tu su pošteno zakazali. I zaćutali.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu