Prije nekoliko dana, nakon razbijenog automobila, narodni poslanik Draško Stanivukovć rekao je da se ne osjeća bezbjedno, te na nekoliko dana napustio BiH; isto je prošle godine uradio i predsjednik „ReStarta“ Stefan Blagić, nakon što mu je prijećeno.
BiH je zbog bezbjednosti napustila i banjalučka humanitarka i članica grupe „Pravda za Davida“ Danijela Ratešić, a van BiH je i Davor Dragičević. On tvrdi da je otišao iz zemlje da ga ne bi likvidirali.
I analitičar Srđan Šušnica napustio je Banjaluku zbog prijetnji koje je dobio, naglasivši da zbog sigurnosnih razloga ne može otkrivati lokaciju.
Vanredne pres konferencije i sve češće izjave poput „Napuštam BiH zbog bezbjednosti…“ stvorile su atmosferu straha i otvorile niz pitanja vezanih za bezbednost građana BiH.
Da li su oni koji javno govore o problemima ugroženi ili je ovo njihov način da se povuku iz bitke koju ne mogu dobiti?
Za odgovor smo upitali bezbjednjake, politikologe, aktiviste i sociologe koji su nam govorili ko i zašto mora da se krije i da li je bezbjednost gore navedenih ljudi zaista ugrožena.
Politička analitičarka Tanja Topić tvrdi da je teško reći šta stoji iza konkretnih slučajeva, ali je činjenica da se ljudi ne osjećaju bezbjedno.
Mislim da se radi o osjećaju nezaštićenosti i nepovjerenja. Nije ugodan osjećaj ni za koga ako zna da ne možete slobodno šetati ulicama Banjaluke. Svjedoci smo da tokom šetnje ljudi bivaju legitimisani, što im ograničava osnovno ljudsko pravo koje podrazumijeva slobodu kretanja – objašnjava ona.
Dodaje da nezavisno od pojedinačnih slučajeva, koji su svakako njihov lični osjećaj, ovi primjeri puno govore o nesigurnosti i nepovjerenju u institucije.
– Kada narodni poslanik pod imunitetom hoće da napusti državu, šta će onda tek biti sa „običnim građanima“ – pita aktivista Helsinškog parlamentra građana, Aleksandar Žolja.
On dodaje da su ovdje bezbjedni samo oni koji ćute, a da su oni koji rade nešto po tom pitanju, aktivistički ili novinarski, svakako ugroženi.
– Ja više nemam povjerenje u policiju. Postaje ovo policijska država u kojoj ljudima nije dozvoljeno da šetaju, govore, da se okupljaju i gdje su im bukvalno narušena ljudska prava – navodi Žolja.
Dodaje da BiH ne napuštaju samo navedeni građani, nego da zbog napravde i nejednakih tretmana mnogi građani napuštaju ovu državu.
– Vjerujem da je poslije onog 25. decembra još više ljudi odlučio ode. Slobodnomisleći novirani, aktivisti i poslanici koji traže istinu, oni su i te kako ugroženi – navodi on.
“Legitimacija neuspjeha”
S druge strane, sociolog i univerzitetski profesor Nemanja Đukić naglašava da se radi o grupi ljudi u sukobu sa sistemom kojoj je bezbjednost jedan od izgovora za neuspjeh.
– Pozadina priče je drugačija. Ta grupa je u sukobu s policijom, pa to moramo gledati iz tog konteksta. Dakle, ne napušta BiH neki običan građanin zbog bezbjednosti. Ovdje se radi o tome da je jedna grupa došla u sukob s državom i sada koristi taj momenat bezbjednosti kao legitimaciju svog neuspjeha – navodi Đukić.
Dodaje da su ti ljudi morali biti svjesni rizika koji preuzimaju ulazeći u sukob sa sistemom.
– Ko god bili, ako uđete u sukob sa sistemom, morate znati posljedice. Ne verujem da oni napuštaju zemlju jer su ugroženi, nego zbog toga što su doživjeli neuspjeh – navodi on.
Dodaje da te osobe ne smijemo stavljati van kontekste i relacije policija – građani.
– Istina, ljudi koji upravljaju policijom su napravili mnogo pogrešnih poteza i uvukli policiju u sokobe s građanima, te tako rizikovali da se stvori veliko nepovjerenje – tvrdi Đukić.
Povjerenje
Imaju li pojedinci razlog za bijeg pitali smo i stručnjaka za bezbjednost i univerzitetskog profesora Uroša Penu.
On objašnjava da se opšta bezbjednost temelji na bazi učinjenih krivičnih djela, ali da pojedinačni događaji vrlo često utiču na percepciju pojedinaca.
– Važna je opšta bezjbednost, ali mnogo je važnije kako se pojedinac oseća u sistemu, državi, regiji, ali možda najbolje rečeno – u lokalnoj zajednici. Kad su u pitanju navedena lica teško je govoriti. Nažalost, posljednji događaji u BiH, kao što su ubistva tri policajca i druga neriješena ubistva, te veći broj krivičnih djela, sa izraženim posljedicama, ostavljaju prostor pojedincima da drugačije razmišljaju i osjećaju bezbednost u BiH – navodi Pena.
Dodaje da lokalna zajednica mora da rješava probleme kao i da se mora vratiti poverenje građana, prije svega, u institucije.
– Čini mi se da je dobar dio institucija postao institucija zbog sebe, a ne zbog građana. Iako je teško govoriti o konkretnim razlozima za odlazak lica koje ste naveli, sasvim je moguće da je njihova percepcija drugačija. Mislim da institucije rade zakonito, ali to nije dovoljno da pojedinci osjete sigurnost, odnosno bezbjednost onakvu kakva treba biti – zaključuje on.
Institucije
Pena objašnjava da se institucije trebaju okrenuti građanima, a kao primjer navodi atmosferu na Zapadu.
– Moramo se baviti tim kako povećati povjerenje građana u institucije. To treba da nam bude tema. Na Zapadu građani nikada neće pitati policajaca kada će otkriti nešto, zato što zna da će njegov policajac učiniti sve da se to otkrije. Nema potreba da ga ponovo pita. Kada bi vratili to povjereje, ne bi bilo ovakvih načina, događaja, odlazaka, prijetnji i sličnog – objašnjava Pena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu