Zamislite onda kakva je razlika kada vam je srodna duša iz inostranstva, i to iz uređene Holandije i, dolazi u Srbiju!
Baš je to zadesilo Jovana iz Beograda Jovan (45) koji se prije 19 godina oženio sa Holanđankom. Upoznali su se kad je on kao turista bio u Amsterdamu, zaljubili na prvi pogled i riješili da vjenčaju.
Šok prva posjeta “srpske snajke” Beogradu
Nakon mučne procedure čekanja papira, Jovan se nastanio u Tilburgu gdje i danas žive sa troje djece. Kada je to moguće zbog obaveza, dolaze u Srbiju kod njegovih roditelja, ali prvu posjetu srpske snajke njegovoj rodnoj Srbiji Jovan nikada neće zaboraviti.
– Mojima je bila slava, Sveti Jovan, pa smo sakupili nešto para i odlučili da ih posjetimo. Želio sam Anuk da pokažem gdje sam odrastao, da je upoznam sa prijateljima iz djetinjstva, da obiđemo mjesta na koja sam kao klinac izlazio, ali najvažnije je bilo da snajku dovedem na slavu da se upozna sa rodbinom – priča Jovan.
Prva dva dana su krstarili Beogradom uzduž i popreko, nema mjesta na koje je nije odveo i sve joj se dopalo. Svidjelo joj se što negujemo tradiciju “kafenisanja”, što se posjećujemo po kućama i tako družimo, što kod njih nije običaj, prenosi Blic.
– Hrana joj je, naravno, bila previše teška i komentarisala je kako jedemo previše mesa. Jedino joj je smetala gužva u saobraćaju, jer je kod njih mnogo manje automobila, mnogo više koriste bicikle – govori on.
Srpski običaji je iznenadili
Anuk nije ni slutila sa kakvim će se običajima tek susresti, a konji su je šokirali.
– Dan pred slavu je ustala rano, htjela je da pomogne mojoj mami oko pripreme jela. Skuvala je kafu, sela sa svekrvom koja je na nevještom engleskom pokušala da je odgovori od učestvovanja u kuvanju. Ali, ne, htjela je da pomogne. Sjeckala je mezetluke (iskreno, to je jedino u čemu se odlično snalazila), dok su nam kroz kuću defilovale komšije koji su donosili piće, stolice iz svojih kuća jer nismo imali dovoljno naših da sve goste smjestimo. Kako za mene nije bilo puno posla, zavalio sam se u fotelju, i pijuckao rakiju… A onda sam čuo vrisak – ispričao je ovaj Beograđanin.
Odmah je skočio i počeo da je traži.
– Istrčao sam kao oparen u kuhinju, mislio sam da se Anuk posjekla ili da se nešto desilo, ali nije bila tamo. Usplahirena majka mi je prstom pokazala na kupatilo. Uletio sam tamo, a Anuk je stajala iznad kade, prekrivši oči rukama – kaže Jovan.
“Gledala me je bjelo, izbezumljeno”
– “Skloni, skloni je”, vikala je na engleskom: “Šta je ovo, šta ćete s tim da radite?”. Tek onda sam pogledao u kadu i sve mi je bilo jasno. U njoj je bilo prasence, tek zaklano, ali lijepo izbrijano i oprano. Kupili ga od čika Radivoja na pijaci i taman je bilo spremno za pečenje – kaže Jovan.
Kako kaže, njenu je ovo bilo previše smiješno.
– Došlo mi je da umrem od smijeha, pa ona nikada nije vidjela mrtvo prase, a pogotovo ne u kupatilu! Mogu misliti kako joj je sve djelovalo, vjerovatno je pomislila da smo neki divljaci koji imaju neke bizarne rituale sa mrtvim prasićima. Onda sam joj objasnio da se kod nas to tako radi, da se kupi cijelo prase, pa se iskomada i peče u rerni i da je pečena prasetina vrhunski specijalitet koji se služi za Novu godinu i slave – govori on.
Ipak, ovo objašnjenje njegova supruga nije lijepo prihvatila.
– Gledala me je bijelo, i dalje izbezumljena. Odmahnula je rukom i zavukla se u spavaću sobu odakle nije izlazila sledeća tri sata. Više se nije nudila da pomaže mami oko spremanja slave, a nije ni takla prasetinu, iako nije vegetarijanka. Od tada je prošlo 15-ak godina, ali i dalje crkavam od smijeha kad se sjetim… – ispričao je Jovan.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu