Više od decenije je pokušavala da ga sakrije, sve dok jedno jutro nije sve promijenilo.
Za Lanu Biželj (30), hrvatsku novinarku i preduzetnicu muke su počele još u 11. godini, kada je doživjela komplikacije nakon operacije slijepog crijeva.
– Otišla sam kući i počelo je da mi se stvara živo meso. Ožiljak je danas velik 19 centimetara. U tom trenutku on uopšte nije bio bitan, apsolutno ništa, bilo je samo bitno da sam ostala živa jer je bilo pitanje hoću li. Tri godine kasnije, išla sam da uklonim to živo meso i priraslice koje su bile unutra, ali još uvijek je ostao veliki keloidni ožiljak – prisjetila se Lana u emisiji “Kod nas doma”, koja se emituje na Hrvatskoj radio-televiziji.
Keloidi su benigni tumori, građeni od vezivnog tkiva kod kojih se ćelije, umjesto da odumiru, nekontrolisano množe. Lana je sve o keloidima saznala kao tinejdžerka.
– Niko oko mene nije imao isti problem, nikoga u životu nisam videla sa keloidima, a ja imam taj ogromni ožiljak, koji mi je bio odvratan tad i počela sam da se gadim sama sebi. To je bio korak koji sam napravila, da istražujem i da želim da riješim taj problem, jer se sama sebi više nisam sviđala – dodaje Lana.
Međutim, problem je postajao sve veći, Lanina mama je preminula prije njenog 17. rođendana i otprilike u to doba pojavili su se novi keloidi. Dermatolozi su nagađali da su nastali kao trauma nakon majčine smrti i tada se njihov broj povećao na 19.
– Mislim da mi je to jedan od težih perioda u životu, jer koliko god da je banalan problem bio, jer je samo estetski, to nije ostalo na tom nivou. Ja sam bila isključivana, ne iz društva, ali od muške strane, od partnera. Dečko sa kojim sam bila u vezi mi je rekao da mu se gade moji keloidi. Ljudi su me gledali sa gađenjem, i ja sam samu sebe gledala sa gađenjem, jer sam mislila da je to slika mene. Ja nisam na plažu išla gdje je bilo ljudi, ako bi izašla iz mora oblačila bih se odmah nakon toga. Bio je to stvarno jedan jako težak period koji je trajao 10 do 13 godina – prisjeća se Lana.
Injekcije kortikosteroida, laseri, kreme – nije bilo rezultata. Lana je shvatila da je vrijeme za psihološku pomoć, ipak, bolnom i dugom razdoblju ni tu nije bio kraj.
– Jednostavno sam odlučila da je to nešto što treba da prihvatim u vezi sebe i mislim da je prošlo osam-devet mjeseci u kojima nisam primjetila nikakav pomak. Došla sam na terapiju i rekla terapeutkinji da mislim da terapija ne funkcioniše, jer se ništa ne mijenja. Nedjelju dana poslije toga, kada sam se vraćala sa posla, ušla sam u butik, gdje sam probala jednu haljinu. Imala je dekolte, vidio se keloid. Ništa. Ostavila sam je sa strane. Sljedeće jutro sam se probudila i, doslovno, kao da sam se ponovo rodila. “Pa, zašto ne bih kupila tu haljinu?”, pitala sam se, čekala sam sat vremena da se prodavnica otvori, došla sam na posao, odmah je obukla i to mi je bio nekakav novi početak. Taj dan kada sam došla kući sam prvi put i objavila fotografiju keloida na svom Instagramu. Apsolutno mogu da kažem da sam zavoljela sebe i da sam dobila samopouzdanje u svakom kontekstu i danas smatram da nema te stvari koju ne mogu postići u životu – zaključuje Lana, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu