Ipak, ove godine, među svim avanturama iz Grčke izdvojila se divna ljubavna priča koja je počela u studentskim danima, a traje i dan danas, a usput, i jedno dragocjeno prijateljstvo.
Naime, jedan Srbin podijelio je svoje nezaboravno iskustvo. Avantura o kojoj piše sa toliko emocija traje i dan danas. Naime, davnih godina krenuo je na ljetovanje sa svojom tadašnjom djevojkom, po vrućini i žamoru. Danas, na isto ovo mjesto, u isti restoran, dolaze samo u većem broju. Ekipu za putovanje sada čine dvoje djece i mama i tata, a obavezan ručak je giros kod jedne Duške.
– Mogao sam da osjetim kako mi se uši polako ugljenišu a trepavice napuštaju gnijezdo na vrelom parkingu iza Sava centra dok smo čekali autobus. Sudeći po količini bijelih maramica kojima su preko čela mahali ostali sapatnici, ni njih Helios nije štedio. Džaba rođaci mašete bijelim zastavama, skot je nemilosrdan, ne uzima taoce. Dok se šklopocija maskirana u autobus visoke turističke klase valjala ka nama, mene je zanimala samo ONA. Ne ta u roze miniću, OVO moje djevojče. Nikako nisam uspijevao da objasnim djevojčetu da sam ja medicinski fenomen- imam hroničnu insuficijenciju dopamina koju liječim grčkim specijalitetima. Dakle konzumacija u čisto medicinske svrhe. U svakom slučaju, ne vjerujem da je bila puka slučajnost da tog dana nabasamo na baš taj restoran. Sjeli, naručili po giros i pivo i utonuli u neke svoje priče. Baš sam krenuo da razvijam teoriju o žutim mravima kada me je iz oratorskog zanosa prenula simpatična Grkinja donoseći porudžbinu – priča ovaj Srbin.
Objašnjava kako je proteklo upoznavanje sa konobaricom, ali se na kraju ispostavilo da simpatična Grkinja uopšte nije te nacionalnosti, već da se zove Duška. Ova žena postala im je simpatična na prvi pogled. Iako je u nekoliko navrata nabacila junaku naše priče da možda ima koji kilogram viška, nikada nisu prestali da je posjećuju, pa se osim ljubavi, razvilo i jedno dugogodišnje prijateljstvo.
– Sljedeći put kad smo se vratili u isto mjesto, već smo bili u srednjim dvadesetim. Djevojče vala djevojka, već je babe zapitkuju svašta. Gdje ćemo na ručak? Pa kod Duške. Kako nas je vidjela: OOOO golupčići moji, vratili ste se, sjedite. Čekaj, za tebe da vidim dal’ ima jača stolica… JAAAOOO Duška, imaš sreće što ti je hrana strava… Treći put nismo došli sami. Zakoračivši u tridesete, u naručju noseći jednog malog djevojčurka, moja žena je bila nestrpljiva da ponosno pokaže Duški šta smo mi to radili. – IIJAAAOOOO! Koga mi vi to dovodite!!! Pa ko je ovo??! Pogledaj ti njih, golupčiće moje… Naš inače rezervisani djevojčurak je momentalno pohrlio u njen zagrljaj. Šta su ti djeca, osjećaju kada neko… – Au ala si ti osjedio! Jesi ti dobro? – prepričava Srbin a prenosi portal Telegraf.
Kako dodaje, često po Fejsbuku piše da se u Grčku vraća i zbog nekih poznatih duša, a sada je sugrađane upoznao sa jednom od njih. I njene kritike na račun kilaže sada više ne prihvata sa ljutnjom, već kao majčinski savjet.
– I evo nas, na pragu četrdesete, Hurem i ja sa naša dva anđela sinoć zapucasmo pravo kod Duške. Oduševljena što vidi i naše prvenče i superćelijsku oluju, ipak je prvo prišla meni otvorene ruke i blagog osmijeha. Ustao sam od stola kao da se pozdravljam sa najrođenijim. – Dobro veče Duška, eto opet nas, dovodimo pojačanje!!! Pružamo ruku jedno drugome i razmenjujemo srdačan pozdrav. – Jel’ mogu da ti kažem nešto iskreno? -Recite. – Brada ti je katastrofa, izgledaš ko taliban!! – završava Srbin svoju priču o ljubavi i prijateljstvu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu