Strah, ljutnja, ambicija, pohlepa i požuda imaju svoju privlačnost, ali svi igraju drugu guslu nakon ljubavi.
Roditelj će se boriti protiv najgoreg straha, prijatelj će voziti pet sati, brat će ostaviti posao – sve zbog ljubavi.
Ljubav je ono što pobjeđuje tugu, usamljenost i gorčinu u svijetu. Život bez ljubavi nikada ne može biti potpun.
Ali, iako tako velika i čudesna stvar, ljubav je mutna, nejasna i neodređena. Jedan od problema je što će svako od nas doživjeti ljubav na određeni način, a nemamo način na koji možemo reći da li drugi osjećaju isto.
Šekspirova ljubav, ljubav u pjesmama od Bijonse i vaša ljubav mogu se suštinski preklapati, ali kod drugih mogu izgledati potpuno disonantno.
Ne možemo otići na izlet u nečije misli da vidimo šta za njih znači “ljubav”.
Drugo pitanje u vezi s ljubavlju je koliko široko koristimo pojam.
Volimo svog partnera, ali volimo i kućnog ljubimca, knjigu, film, Boga (ili bogove) ili zvuk nečijeg glasa.
Dakle, kako da raspakujemo ljubav? Većina glavnih tradicija provodi mnogo vremena istražujući ga.
Grci imaju najmanje četiri riječi za ljubav; arapski ima 11.
Baha'i vjera prepoznaje četiri vrste ljubavi; Hindusi pet. Ali, vrlo široko, možemo identificirati tri trenda kako različite kulture razumiju “ljubav”.
Požrtvovana ljubav
U Jevanđelju po Marku, 12:31, piše da je Isus rekao: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“.
To je jedan od najpoznatijih i najcitiranijih redova hrišćanske doktrine u posljednja dva milenijuma.
Ali šta je time mislio? U originalnom grčkom Novom zavjetu postoji mnogo riječi za ljubav. Onaj koji je Isus izabrao bio je agape.
Agape je požrtvovana ljubav, potpuno oslobođena ega ili vlastitog interesa.
To je vrsta ljubavi koja neguje drugo biće zbog toga što ono jeste takvo kakvo jeste.
Drugim riječima, agape je vrsta dobronamjernosti koja nudi svaku moguću korist osobi jer prepoznaje da je vrijedna procvata.
Kada Isus takođe kaže da treba da volimo svoje neprijatelje, on ponovo koristi agape.
Koristeći ovo razumijevanje, to znači da drugim ljudima treba poželjeti najbolje, čak i ako ih ne volite posebno.
U hinduističkoj i budističkoj tradiciji, slična ideja se nalazi u riječi maitrī.
Maitrī se prevodi kao „ljubaznost“, što znači da se prema drugim ljudima ponašate kao da su vrijedni vaše brige.
Maitrī nije toliko “saosjećanje” ili etičko djelovanje, već više ophođenje prema ljudima.
To je suprotno od gorčine, cinizma, inata i kompetitivnosti. Kao i agape, to je želja za dobrim nekom drugom.
Ljubav prema radu
Za mnoge od nas, kada se bavimo određenim aktivnostima, to može biti kao ljubav.
Kada neko kaže: „volim planinarenje“ ili „volim slikanje“, to nije tako lako odbaciti kao puku frazu.
Postoje neke aktivnosti koje mogu izazvati takvu strast i mogu vas odvesti na neko posebno mjesto, da nam je potrebna riječ da uhvatimo taj osjećaj.
Naravno, Grci imaju jednu: meraki.
Meraki je kada uložite svoju dušu u aktivnost ili čak hobi. Može se pojaviti prilikom kuvanja obroka ili sviranja gitare, a osjećaj merakija graniči s euforijom.
Zbog toga kod mnogih ljudi može postojati poseban osjećaj tuge kada završe sa nečim.
Na primjer, kad posljednji put zatvarate knjigu, znajući da više nikada nećete sresti te likove prvi put i podijeliti njihovu priču, može se osjećati kao da ste nešto izgubili.
Toliko ste sebe uložili u priču da, kada se završi, može izgledati kao slomljeno srce. Isto vrijedi i na kraju umjetničkog djela, maratona ili čak radnog projekta.
Meraki je razlog zašto sportisti plaču kao bebe nakon što pobijede (ili izgube) važnu utakmicu. Meraki radi nešto s ljubavlju.
Klasično “volim te”
Ali, kada većina ljudi razmišlja o “ljubavi”, oni ne misle na maitri ili meraki.
Stotine hiljada pjesama i soneta o „ljubavi“ nisu posvećene ljubavi prema hobijima. Vitni Hjuston nije pjevala o svojoj ljubavi prema sakupljanju novčića.
Za većinu ljudi ljubav je romantična vrsta. To je priča o erosu.
Na arapskom se kaže da postoji 11 “faza” ljubavi.
Prvo, imate jednostavnu privlačnost (hawa). U ranim napadima zaljubljenosti (kalaf), gdje ste obično opsijednuti jedno drugim, a sve vrijeme provodite zajedno.
Ubrzo postajete robovi (figurativno) svom partneru (taym): vaše srce je njihovo, i nikada ranije niste bili tako ranjivi.
Konačno, ljubav sazrijeva u neku vrstu ludila (huyum) gdje je svaki razum napušten. Ljubav, strast i obožavanje su sve što vam je bitno.
Za Platona je eros (požuda za nekim/nečim) samo prvi, nezreli korak ka ljubavi.
Prava ili „čista“ ljubav je ona koja vidi iza fasade, prepoznaje nečiju suštinu – dio koji ih čini – i obožava je.
Platonova ljubav nije slijepa, već gleda u nečiju dušu i kaže: “Vidim te, poznajem te i volim te zbog toga.”
Ljubav zapravo
Na koju god vrstu ljubavi da se fokusiramo, većina ljudi se slaže da je ona suštinski dio sretnog života.
Od ljubavi koju dobijamo od naših roditelja, do ljubavi koju dajemo našim partnerima, prijateljima i našoj djeci; ljubav je prelijepa neobičnost ljudske vrste.
Ljubav je ono što nas motiviše da radimo briljantne i hrabre, kao i glupe i nepromišljene stvari.
To je ono što razumni roboti naše naučnofantastične budućnosti nikada u potpunosti ne razumiju o nama.
Jer koliko god da je ljubav “samo” supa hormona, ona je i dalje najvažniji aspekt ljudskog postojanja, prenosi N1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu