Razlog su cijene koje su unazad par godina otišle nebu pod oblake, pa nam svako poskupljenje hrana, ma kako ono na prvu bilo neznatno, samo dosipa so na ranu.
O cijenama u pekarama suvišno je i govoriti, s obzirom na to da su njihovi proizvodi postali luksuz koji sebi malo ko može da priušti.
A računice pokazuju da bi hljeb, kifle, pite, mogli da budu značajno jeftiniji, s obzirom na cijenu repromaterijala od kojih se prave.
Naime, kilogram brašna u Srpskoj košta oko 1,3 KM, dok za jednu kiflu moramo da izdvojimo 0,6, a za veknu hljeba od 600 grama oko 2,5 KM.
Dakle, za dvije kifle možemo da kupimo cijelo pakovanje brašna, dok za jedan hljeb koji teži tek nešto više od pola kilograma, možemo da pazarimo skoro dva kilograma ove osnovne životne namirnice?!
Kad je riječ o pitama, cijena bureka od nekih 250 grama ide i do 5 KM, dok sav materijal od kojeg se on pravi, košta 2,3 KM.
Posebna priča je to što u ovu pitu ide tek 70 grama mesa, a mi je plaćamo kao da je puna mljevenog bifteka?!
I, gdje je tu logika?! Mi je, kao potrošači, sigurno ne vidimo, ali su pekari i te kako svjesni šta i kako rade.
Jasno je, naravno, da u cijenu pekarskih proizvoda ulazi i trošak za režije, energente, plate radnika, ali je jasno i to da pomenuti proizvodi, s obzirom na cijenu namirnica od kojih se prave, definitivno ne treba da koštaju koliko koštaju.
Međutim, na muku građana slabo se ko trza, pa nas poskupljenjima bombarduje ko kako stigne. Zato nam i hljeb, i kifle, i pite postaju sve gorči i papreniji, do te mjere da su nam ogadili. Zato, kad se požele ovih proizvoda, mnogi brže-bolje zasuču rukave i naprave ih u vlastitoj kuhinji.
Kako i ne bi, kad za jedan burek, jedan hljeb i 4 kifle moraju da izdvoje 10 KM?!
Radnik na minimalcu od 900 KM za ove pare mora da radi dva sata, pa ko voli-nek izvoli.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu