Evo kako je kuća Vukosave Popović u sudu prodata za PAR MINUTA: Izgubila supruga i sina, a onda su se moćnici namjerili i na njenu imovinu

Možemo to promijeniti, ali je pitanje na koje se decenijama čeka odgovor, imamo li hrabrosti to učiniti.

I dok se čeka taj dan, mnogi su na svojoj koži već osjetili svu bahatost sistema, ali se i pored agonije kroz koju su prolazili, nisu predali. To su pravi heroji i junaci našeg doba, obični ljudi koji se svakodnevno bore sa demonima, dok oni drugi umjesto da im pomognu i olakšaju, čekaju, a ne znaju da bi upravo oni mogli biti sljedeći.

Heroji i junaci su svakako Banjalučanke Vukosava i njena kćerka Sanja Popović.

Prvo su bile izbačene iz porodične kuće 90-ih godina prošlog vijeka, kao i mnogi Banjalučani, a zatim su se nakon povratka suočili sa najblaže rečeno kriminalom oličenim u pravosudnim institucijama.

Starica Vukosava bila je idealna prilika za moćnike. Živjela je sama sa kćerkom u porodičnoj kući u banjalučkom naselju Starčevica. Izgubila je Vukosava u proteklom periodu puno toga, oslonac u životu, odnosno supruga, pa zatim i sina, i potpuno je nevjerovatno da tokom sudskog postupka, koji je doveo do izbacivanja starice iz kuće, niko nije obratio pažnju da li je Vukosava uopšte shvatala šta joj se dešavalo i kroz kakav predmet prolazi. Ili možda jeste, ali su lični interesi bili jači.

Nakon što je Okružni sud u Banjaluci presudom od 15. januara 2008. uvažio žalbu Janka Trivića, te mu tako priznao iznos od 7.324 marke sa kamatama na ime ulaganja u kuću Vukosave i Sanje Popović u banjalučkom naselju Starčevica, ova odluka suda bila je uvod u postupak izvršenja.

Podsjećanja radi, Banjalučanke nisu imale nikakve veze sa spornim dugom, jer su navodna ulaganja u kuću izvršena nakon što su one bile izbačene iz nje 90-ih godina prošlog vijeka, a stvarni vlasnik kuće u kritično vrijeme bila je Opština Banjaluka.

Sa razlogom se postavlja pitanje na osnovu čega je okružni sud u kritično vrijeme ustanovio da su za sporni dug odgovorne Vukosava i Sanja Popović.

Godine su prolazile u ignorisanju zahtjeva Vukosave Popović da se dug namiri na drugi način, među kojima je bila i njena penzija. Sud se nije obazirao ni da odredbe Zakona o izvršnom postupku da se dug od par hiljada maraka ne treba namirivati jedinom imovinom dužnika koja je nekoliko desetina puta veća od duga.

Šest godina nakon priznanja duga Janku Triviću, zakazana je prodaja nekretnine Vukosave Popović u banjalučkom Osnovnom sudu. Zanimljivo je da je licitacija kuće zakazana 19. decembra 2014. godine.

Na ovoj licitaciji Vukosava Popović se nije pojavila u sudu. U svakom slučaju njeno nepojavljivanje ide u prilog činjenici o kojom smo pisali ranije, a koju će u međuvremenu utvrditi i vještak psihijatar, a ona glasi da starica uopšte nije shvatala značaj izvršnog postupka.

Prodaja kuće

Na licitaciji imovine koju je vodila sudija Rajfa Đumišić, pojavili su se tako advokat Goran Bubić kao punomoćnik Janka Trivića i novo lice, odnosno Duško Radivojević. Trivić je za kuću koja je u kritično vrijeme procijenjena na 113.000 maraka ponudio 37.500 maraka, a Radivojević 100 maraka više. Licitacija je završena za 10 minuta, a kuća je dakle za trećinu cijene od njene prave vrijednosti u kritično vrijeme prodana pomenutom Radivojeviću.

Pet godina nakon prodaje, u oktobru 2019. godine Vukosava i njena kćerka Sanja Popović su uz asistenciju banjalučke policije, brutalno izbačene iz svoje kuće.

Uslijedile su godine životne i pravne agonije za Banjalučanke u kojima se sada Okružni sud u Banjaluci postavlja kao zaštitnik i konstantno prihvata žalbe starice i njene kćerke i vraća postupak izvršenja na početak.

U aprilu ove godine sudija Osnovnog suda u Banjaluci Monika Kovačević donosi novo rješenje i poništava raniju odluku da se dug namiri prodajom imovine, već pljenidbom dijela penzije.

Krunski dokaz koji je promijenio cijeli tok postupka bilo je psihijatrijsko vještačenje Vukosave Popović i to na zahtjev advokata Ivana Šijakovića.

 Nalaz je sačinio neuropsihijatar primarijus Vjekoslav Kovačević, a zaključak vještačenja bio je presudan. Vukosava Popović u vrijeme donošenja spornog rješenja o izvršenju nije bila sposobna da shvati značaj postupka, niti je bila sposobna za preduzimanje procesnih radnji tokom izvršnog postupka.