Ovaj DOKUMENT je preokrenuo sve: 7 godina nakon izbacivanja iz kuće u Banjaluci, stigao dokaz koji je PROMIJENIO SLUČAJ „Ovo je pobjeda ljudskog dostojanstva“

Riječ je o psihijatrijskom vještačenju Vukosave Popović, obavljenom u maju 2023. godine na zahtjev njenog advokata Ivana Šijakovića.

Nalaz je sačinio neuropsihijatar primarijus Vjekoslav Kovačević, a zaključak vještačenja bio je presudan. Vukosava Popović u vrijeme donošenja spornog rješenja o izvršenju nije bila sposobna da shvati značaj postupka, niti je bila sposobna za preduzimanje procesnih radnji tokom izvršnog postupka.

Upravo je taj nalaz, nakon godina potpuno suprotnih odluka i višegodišnje pravne agonije, otvorio put za preokret slučaja.

Vještačenje

Ono što je posebno važno u cijelom slučaju jeste činjenica da se na procesnu sposobnost Vukosave Popović ukazivalo i ranije. Međutim, prvostepeni sud tokom postupka, prema kasnijim zaključcima istog suda, nije na to obratio potrebnu pažnju.

Zbog svega toga posljedice su bile ogromne.

Sve je počelo još u decembru 2008. godine, kada je Osnovni sud u Banjaluci odredio da se dug od 7.000 maraka prema Janku Triviću, sa pripadajućim kamatama, namiri prodajom porodične kuće Vukosave Popovića. Kako je došlo do spornog duga objasnili smo ranije.

Kuća je tada bila procijenjena na 113.000 maraka.

Dakle, nekretnina koja je određena za prodaju vrijedila je više od 16 puta od iznosa osnovnog duga. Danas se, prema procjenama, njena vrijednost kreće oko dvostruko više.

Iako je Okružni sud u Banjaluci tokom proteklih godina ukidao brojna rješenja prvostepenog suda, to nije spriječilo ono najgore, da Vukosava i Sanja u oktobru 2019. godine budu izbačene iz svog doma na Starčevici.

Međutim, ključni dokaz pojavio se tek kasnije.

Ključni dokaz

U aprilu ove godine sudija Osnovnog suda u Banjaluci Monika Kovačević donosi odluku kojom se između ostalog, konstatuje da prvostepeni sud tokom ranijeg postupka nije vodio računa o procesnoj sposobnosti izvršenika, odnosno Vukosave Popović, iako mu je na to ukazivano.

To je jedan od ključnih momenata cijelog slučaja.

Sud se pritom pozvao i na odredbe Zakona o izvršnom postupku prema kojima se izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje i sprovodi u obimu koji je potreban za njegovo namirenje.

Drugim riječima, pred sudom se otvorilo pitanje zbog čega je za dug od 7.000 maraka određena prodaja kuće u kritično vrijeme vrijedne 113.000 maraka, posebno ako su postojale druge mogućnosti za namirenje potraživanja.

Jedna takva mogućnost bila je ponuđena još prije 16 godina.

Vukosava Popović je tokom postupka nudila da se dug namiri iz njene penzije ili prodajom pokretnih stvari.

Uprkos tome, kao sredstvo izvršenja određena je prodaja jedine nekretnine koju je imala.

Zakon o izvršnom postupku propisuje i da, kada je predloženo više sredstava ili predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na ona sredstva ili predmete koji su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

Upravo je to jedno od pitanja koje danas, nakon svega što se dogodilo, dobija potpuno drugačiju težinu.

Dodatnu težinu slučaju daje i stav Ustavnog suda BiH o primjeni principa srazmjernosti u izvršnom postupku.

Pravosnažna odluka

Onda je uslijedila i odluka Okružnog suda u Banjaluci.

Tročlano vijeće u sastavu Šejla Husić, predsjednica vijeća, te Borislav Trifunović i Danijela Šarčević, članovi vijeća, stavilo je tačku na agoniju koja je trajala punih 16 godina.

I drugostepeni sud konstatuje, između ostalog, da prvostepeni sud tokom trajanja postupka nije vodio računa o tome da Vukosava Popović nije bila sposobna za preduzimanje procesnih radnji još od 2010. godine.

Time se zatvara krug koji je počeo još 2008. godine.

Tražilac izvršenja

Podsjetimo, nakon što je uvažen zahtjev Janka Trivića, kuća Banjalučanki završila je na licitaciji kako bi se namirio dug od 7.000 maraka.

Kao kupac kuće, čija je vrijednost i tada bila višestruko veća od iznosa potraživanja, pojavio se Duško Radivojević iz Banjaluke.

Trivić i Radivojević navedeni su u sudskim spisima kao tražioci izvršenja, a njihove žalbe na kraju su pravosnažno odbijene odlukom Okružnog suda u Banjaluci.

Upravo zato je ovaj dokument mnogo više od još jedne sudske odluke.

On pokazuje kako je jedan detalj godinama zanemarivan, postao ključni dokaz u slučaju koji je izgledao završen.

Krunski dokaz pojavio se tek nakon godina agonije i promijenio je sve.

“Ovo je pobjeda ljudskog dostojanstva”

Zasluge za ovaj istorijski ishod pripadaju kako smo već ranije napomenuli banjalučkom advokatu Ivanu Šijakoviću, koji je postupak i borbu vodio sve vrijeme kroz višestruka ukidanja odluka, vještačenja i dokazivanja procesne nesposobnosti Vukosave Popović.

– Kao advokat koji je ovaj postupak vodio sve vrijeme, ali i kao čovjek koji je godinu dana obavljao dužnost pomoćnika ministra pravde za resor pravosuđa, imao sam priliku da sistem posmatram i iznutra i izvana i sa strane države i iz ugla običnog građanina koji traži zaštitu svojih osnovnih prava. Upravo iz te perspektive tvrdim da je ovaj slučaj bio lakmus papir za naše pravosuđe. Ovo nije samo pravna pobjeda u jednom predmetu, ovo je pobjeda golog ljudskog dostojanstva i ustavnih principa nad nezakonitim i neosnovanim postupanjem, u kome su godinama grubim propustima povređivana osnovna ljudska prava Vukosave Popović- istakao je Šijaković za Srpskainfo.

Dodaje kako se postupak godinama vodio protiv žene koja je bila u potpunosti procesno nesposobna od samog početka, što su tadašnje postupajuće sudije „očigledno i svjesno“ zanemarivale na njenu direktnu štetu.

– Kada sam preuzeo odbranu porodice Popović, pred nama je bio zid dvodecenijske nepravde i sistem koji je prijetio da dvije nemoćne žene izbaci na ulicu radi duga koji se mogao lako i redovno namiriti. Želim posebno da istaknem pravničku odvažnost sudije Osnovnog suda u Banjaluci, Monike Kovačević, koja je dolaskom na ovaj predmet prva imala hrabrosti da prečisti višegodišnje propuste i donese zakonito rješenje. Jednak profesionalni i ljudski respekt iskazalo je i vijeće Okružnog suda na čelu sa sudijama Šejlom Husić, Borislavom Trifunovićem i Danijelom Šarčević, koji su stavili pravosnažni pečat na ovu pobjedu.Dokazali smo da zakon i pravosuđe mora biti u službi pravde i čovjeka, a ne instrument za nesrazmjerno oduzimanje imovine i lične interese pojedinaca koji su sebe izdigli iznad ZAKONA I DRŽAVE!- zaključio je Šijaković.