Neriješena ubistva ne smiju biti podijeljena na „dobre“ i „loše“ žrtve.
Nije posao javnosti, niti pravne države, da nečiji život važe kroz biografije, dosijee ili glasine. Svako ubistvo, bez izuzetka, moralo bi biti rasvijetljeno, jer ubica ili više njih, koji ostanu na slobodi nisu prijetnja samo pojedincima, već cijelom društvu.
Tek kad se zločini budu rješavali bez selekcije, možemo govoriti o pravdi i povratku izgubljenog povjerenja građana u institucije.
Prema dostupnim podacima od kraja rata u BiH na području banjalučke regije odnosno Banjaluke, Gradiške, Prijedora i Kozarske Dubice do danas se dogodilo se više od 30 ubistava koja nisu dobila svoj sudski epilog. Najviše ih je naravno na području Banjaluke.
Ubice nisu otkrivene, motivi su ostali u sferama nagađanja, a porodice žrtava decenijama čekaju pravdu.
Svaki novi trag u jednom slučaju neriješenog ubistva, automatski je otvorio stare rane u drugim slučajevima.
Banjaluka tako pamti detonacije, rafalnu pucnjavu, sačekuše, povike u mraku „Policija, policija!“, policijske trake, zatvorene ulice i ona kratka saopštenja sa rečenicom: „Istraga je u toku.“
Godine prolaze, a većina istraga u slučajevima ubistava i dalje je u toku. Nažalost, za neka neriješena ubistva već je nastupila zastara.
Bez sudskog epiloga, od kojih je ogroman broj i bez osumnjičenih su sljedeći slučajevi: David Dragičević, Slaviša Krunić, Milan Vukelić, Mirjana Lovrić, Đorđe Milosavljević, Borka Ožegović, Omer Kreso, Ruško Pajić, Irena Predojević, Dušanka Teodorović Trivić, Damir Ostojić Šijan, Jasmin Imširović, Nebojša Čubrilović, Dejan Kostić, Ahmet Bešić, Aleksandar Vojvoda, Borislav Popović, Dimitrije Lazić, Đorđo Kusić, Goran Kotur, Husein Karaić, Ibrahim Ramulić, Jerina Bilbija, Mladen Pekija, Rabija Čaušević, Stevan Šućur, Zoran Grahovac, Desanka i Jovan Martinović, te Mileva i Dragan Aksentić.
Bonus video.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.